Psihijatar i psihoterapeut u mirovini Križo Katinić gostovao je u Pressingu kod Ilije Jandrića povodom izlaska njegove nove knjige "Rasuti fragmenti postojanja".
“Ti su fragmenti, kako sam ih ja nazvao, skupljani kroz vrijeme i onda sam ih ostavljao rasute, ali prije objavljivanja knjige ipak smo urednik i ja to posložili u neke cjeline. Kad se knjiga pogleda, vidi se da su ti fragmenti već u knjizi grupirani, a cilj je da svatko tko pročita svoje fragmente prije ili kasnije složi u neku cjelinu”, objašnjava Katinić.
Moderan život je potpuno tijesnog kokošinjca
Katinić moderan život, pogotovo u urbanim sredinama, uspoređuje s životom pilića natiskanim u kokošinjcu. Tu sliku, natiskanog kokošinjca, Katinić je uzeo od pokojnog francuskog filozofa Jeana Baudrillarda.
“Mi doživljavamo toliko situacija u kojima su ljudi fizički toliko sabijeni u uski prostor, da ona intima koju svatko od nas ima biva ugrožena. Sigurno da u takvoj situaciji čovjek s jedne strane regredira na jednu najužu formu, ili potrošača u velikom trgovačkom centru, ili navijača na utakmici, ili sudionika u prometu, gdje postaje tek jedan broj i gdje je okružen sa svih strana velikom količinom sličnih ljudi, gdje je komunikacija među ljudima onemogućena. I teško je zamisliti s kim bi prvim oko sebe u tom natisnutom prostoru mogao komunicirati.”
“Događa se da naš socijalni kapacitet biva reduciran i zapravo suvremeni čovjek sve manje komunicira s drugim čovjekom i svodi se na jednog pojedinca u grupi gdje on postaje funkcija, a znamo da čovjek ima i svoj unutarnji svijet i emocije i potrebu za drugima”, dodaje Katinić.
Katinić smatra kako ubrzani ritam modernog života ljude udaljava od našeg unutarnjeg ja.
“I mediji, ubrzanje života, pa i ta natisnutotst u mali prostor, to nisu samo mega gradovi koje vidimo u Aziji i Južnoj Americi, događa se da upravo to da je naše ponašanje i naš osjećaj života zapravo isto tako stisnut i da je naša individualnost, ona istinska, ugrožena ili je potisnuta i ne dolazi do izražaja.”
Manjak vremena i nelagoda od viška vremena
Katinić govori o paradoksu nemanja dovoljno vremena da sve što bismo htjeli do dosade koja nas zahvaća u slobodno vrijeme.
“U tom brzom ritmu rada, odlaska po djecu i to sve i onda se čeka petak, subota, kako tko ima raspored, i kad se to dogodi onda se dogodi i jedna ispražnjenost. Neki ljudi odjednom to osjete kao neku dosadu i prazno vrijeme koje ni ne ispune i već dođe ponedjeljak.”
Dodaje kako se ljudi ne snalaze u iskorištavanju slobodnog vremena jer nemamo dovoljno vremena da se resetiramo nakon ubrzanog tjedna.
“S jedne strane se borimo s manjkom vremena, a s druge strane imamo nelagodu od viška vremena.”
Katinić se osvrnuo na problem dosade.
“Dosadu mi ispunjavamo s onim što nam je najbliže pri ruci, bez obzira na kvalitetu. I sve ono što mediji nude i društvene mreže, nude proizvode male gustoće i velike protočnosti. Čovjek kada ima to slobodno vrijeme već idući trenutak se hvata za mobitel, odlazi na mreže i zapravo svakih pet ili deset minuta, bez obzira što možda nešto drugo radi, uvijek ima tu pratnju i stalno je uvezan. A s druge strane nema unutarnji doživljaj slobode da promisli o svom danu, tjednu, o svom narednom koraku da se zamisli i susretne sam sa sobom.”
U svojoj knjizi, Katinić piše i o strahu.
“Tema straha je imanentna čovjeku, sve od onog biološkog, ugroženosti vlastitog života, do onog straha da nećemo sve stići. Taj način života sam po sebi ima i dosta objektivnih sigurnosti, i pitanje radnog mjesta, i sve što se događa u ekonomiji, u društvu, i ratovi… Sve to stvara jedan osjećaj nesigurnosti, a iz nesigurnosti se stvara osjećaj opreza, a iz opreza se rađa i strah”, rekao je Katinić.
Sreća i novac
Sreća postoji samo dok je nemamo, kaže Katinić.
“Sreća postoji kratko vrijeme kad postignemo ono što nas čini sretnim. Je li sreća u novcu? To je jedno imanentno pitanje čovjeku. Svi mi mislimo da bismo mi s nešto više bili sretniji. Mi živimo u zemlji gdje ima puno ljudi koji su došli do novca, a prije toga nisu imali. Ako doista pogledamo njihove živote, a i oni sami kažu: ‘kad sam došao do novca shvatio sam da svi problemi i pitanja koja su preda mnom i dalje stoje, jednako kao i prije kad se naviknem na to da sam financijski komotan’. Sve to i dalje ostaje.”
Katinić ukazuje kako nitko nikada nije utvrdio koliko je to dovoljno novaca za sreću.
“Kad nam se jedan stupanj slobode s novcem poveća, vrlo brzo su nam se i potrebe za novcem povećale. Vrijednost novca je prevladala kao jedna vrijednost koja je prekrila sve druge.”
Sumnja u učinkovitost klimatskih aktivista
Katinić je skeptičan da bi klimatski aktivisti mogli išta promijeniti.
“Problem okoliša je jedan od prblema koji je došao i neće nikada više otići. Što se tiče aktivista, ja sam o njima pisao kao o dobrohotnim, pomalo naivnim ljudima koji bi iskreno htjeli pomoći. Ako bi mi mjerili njihov učinak, centri moći su nedje drugdje.”
Moderan svijet ima dogmu rasta, smatra Katinić.
“Mislim da je dominacija proizvodnje toliko snažna i sveobuhvatna . Ako gledamo kampanje bilo kojih pokreta, novog ili neko koji je već etabliran, nigdje ne vidimo da je netko rekao da se mi trebmo sjetiti da su se kanali u Veneciji za vrijeme covida očistili, da su rijeke postale čišće i sl.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!