Fra Vladimir Vidović, ravnatelj Doma sv. Antuna i voditelj pučke kuhinje u Zagrebu, govorio je o izazovima za pučku kuhinju koje je donio rast cijena.

“Teško si može jedna prosječna osoba može predočiti što znači pripremiti 400 obroka, a nama je to redovito. Kada govorimo o poskupljenjima, to nas stavlja u vrlo neugodan položaj”, rekao je fra Vladimir.

Najdrastičnije razlike osjećaju u mesu.

“Mesnih prerađevina i mesa, što nama treba, ima najmanje donacija. To najčešće kupujemo i tu vidimo drastičan skok, 20-30 posto je za nas jako puno”, rekao je.

Govoreći o broju korisnika, kazao je da je pučka kuhinja od 1995. godine pripremala godinama 600-700 obroka.

“Taj je broj konstantno padao, a zadnjih sedam, osam godina je bio 300-ak obroka. Tijekom pandemije se taj broj povećao ponovno za 100 obroka tako da sad pripremamo 400”, rekao je.

Otvoreni za sve

Na pitanje ostane li išta od toga, odgovara da se to rijetko događa, samo ako je baš jako loše vrijeme.

“Od početka ne postoji popis ljudi koji dolaze tamo, svi koji dođu dobit će obrok, otvoreno je za sve. Mi djelujemo u okviru Katoličke crkve, ali to ne priječi da dođe bilo tko druge vjeroispovijesti jer to nije u fokusu i nije bitno. Vidimo prije svega čovjeka koji je u potrebi”, kazao je voditelj pučke kuhinje.

Napomenuo je da Dom sv. Antnuna, čiji je ravnatelj, ima i širu humanitarnu priču od same pučke kuhinje.

“Imamo mali studentski dom od 14 kreveta, gdje studenti potpuno besplatno stanuju. Uvjet dečkima koji su u domu je da redovito upišu iduću akademsku godinu”, kazao je.

Pojasnio je i da su samo četiri djelatnika zaposlena u pučkoj kuhinji, dvije kuharice, vozač i skladištar, dok su svi ostali volonteri.

Ističe da osjećaj odbačenosti najteže pada korisnicima pučke kuhinje.

“Volonteri podijele hranu, ali prilika je tu i susresti osobu, pitati kako je, nasmijati se, jer je to možda jedina osoba koja će joj se obratiti tog dana. Nama se to može činiti smiješnim, ali iz razgovora s tim ljudima doznali smo da im to najviše znači. Želimo da se osjećaju kod nas prihvaćenima”, ispričao je fra Vladimir.

Vezano uz profil korisnika, rekao je da dolaze jako različite osobe.

“Imamo beskućnika i oni su možda najviše marginalizirani. Jedna dominantna skupina, i to je po meni tragedija, su hrvatski umirovljenici. To su osobe koje su cijeli život radile, negdje su značile nešto, imamo osobe koje su bile visoko obrazovane, radile na fakultetima, ali dogodi se splet životnih okolnosti zbog kojih su primorani dolaziti ovdje. Osjećaj srama i gubitka dostojanstva da moraš stati u taj red, a cijeli život si bio na nekom položaju, to je zaista tragično. Tragedija hrvatskog društva je da umirovljenici ne mogu dostojanstveno živjeti”, kazao je fra Vladimir Vidović.

Dodaje i da imaju novije korisnike koji su se pojavili u pandemiji kada su izgubili poslove te da oni često budu privremeni korisnici dok ne pronađu posao.

“Pozivam sve ljude koji imaju sumnju jesu li ti svi ljudi u potrebi da dođu i uvjere se sami”, poručio je.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.