O nužnosti prelaska na čistu energiju priča se već dugo. Hrvatska je lani usvojila nacionalnu strategiju za vodik. Ministar prometa svako malo spominje potrebu primjene vodika u prometu. Postavlja se pitanje koje su u tom smislu mogućnosti, potencijali za gospodarstvo i zašto se stvaraju zastoji. O svemu tome, u Novom je Danu govorio prof. Frano Barbir sa splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, jedan od vodećih stručnjaka na području obnovljivih izvora energije i predsjednik Hrvatske udruge za vodik.
“Kad govorimo o vodiku govorimo o zelenom vodiku, a to je vodik proizveden iz obnovljivih izvora energije. Prema tome, sve što koči razvoj elektrana na obnovljive izvore energije koči i vodik. Tako da očekujem da će se ovoj inicijativi pridružiti i grupacija za vodik pri Gospodarskoj komori. Primijetili smo i da ne postoji ili je slabo definirana regulativa kojom bi se omogućilo uvođenje vodika. To smo zatražili od naše krovne organizacije da nam financiraju studiju kojom bismo napravili pregled regulative i koji još akti i propisi trebaju da bi se omogućilo uvođenje vodika“, kaže stručnjak i dodaje da je osnivanje radnog tijela za ovo pitanje dobra ideja.
Unatoč globalnim apelima za dekarbonizaciju, izvješća pokazuju da je globalna potrošnja ugljena bila rekordna: “To je vjerojatno posljedica energetske krize. Njemačka nije zatvorila svoje elektrane na ugljen. U nedostatku prirodnog plina točili su njega. Ugljen je još uvijek najjeftinija energija ako se ne uzme u obzir šteta koju radi okolišu ispuštanjem ugljičnog dioksida”, kaže Barbir.
EU već dugo ima strategiju za vodik, a Hrvatska ju je napravila lani. Profesor objašnjava kako postići dekarbonizaciju: “Vodik kao zamjena za fosilna goriva mora biti proizveden iz obnovljivih izvora energije, a primjene su u transportu i industriji koja koristi prirodni plin za proizvodnju vodika. To bi trebalo zamijeniti zelenim vodikom. U transportu dekarbonizaciju možemo postići električnim vozilima, a li u prvom redu autobusima i vlakom. Recimo imamo prugu od Oštarija do Splita koja nije elektificirana – nju bi bilo idealno pretvoriti da radi na vodik”.
“Vodik kad se koristi kao gorivo stvara samo vodu ili paru – nema nikakav štetan utjecaj na okoliš. Naravno da je onda obnovljiv”, objašnjava stručnjak.
Pojasnio je kako implementirati tehnologije na vodik: “U Europi imamo automobile na vodik koji su istina još uvijek skupi, autobuse, kamione, vlakove. Te tehnologije postoje. Ali problem je u implementaciji tih tehnologija. Još uvijek su skuplje od postojećih. Trebaju postojati ili poticaji za korištenje vodika, ili kazne za korištenje fosilnih goriva s druge strane. Tako se izjednače troškovi da bi onda bili konkurentni”.
“Ako uzmemo trošak zdravlja, onda je vodik isplativiji”, naglašava Barbir.
“Puno je studija napravljeno koje pokazuju da sustav koji je baziran na obnovljivim izvorima energije rezultira u cijeni energije. Pod tim mislim na cijenu električne energije, goriva u transportu, industriji… – kad se sve te cijene zboje onda je sustav na obnovljive izvore energije, uključujući vodik kao gorivo za transport jeftiniji nego sadašnji ili barem jednak. Još benefiti koje dobivamo u zdravijem okolištu. Onda bi takav sustav bio jeftiniji”, zaključuje Barbir.
Komentirao je i LNG terminal u Hrvatskoj: “LNG terminal se pokazao kao izvrsna ideja jer stavlja Hrvatsku na energetsku kartu Europe”. Dodaje i da su za Zagreb već napisali projekt nabave 20 autobusa na vodik. “Slični projekti se mogu implementirati u Splitu, Rijeci, Osijeku…” kaže stručnjak.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!