Doktor pastoralne teologije i socijalne etike, Dalibor Milas, gostovao je u Pressingu kod Ilije Jandrića.
Milas je objasnio da je njegova prva ljubav franjevački red i da su upravo franjevci bili njegov prvi kontakt s crkvom u Ljubuškom. Bio je i svećenik u Mostaru, sjemeništarac u Visokom, a pastoralnu službu obavljao je i u ostalim mjestima u BiH, kao i u Zagrebu.
Hercegovinu je napustio jer, kako kaže, u suprotnom bi završio kao ovisnik zbog velike praznine koja je vladala u njemu i zbog koje je čak razmišljao i da napusti Crkvu. Trenutno je član Upravnog odbora Katoličkog kampusa u Grazu gdje i predaje.
“Kada netko odlazi iz tog franjevačkog svijeta obično to bude zbog nekog skandala, ali kod mene nije bilo skandala i franjevcima sam vječno zahvalan”, rekao je Milas.
Doktorirao je na temi “Može li Crkva pomoći u pomirenju u BiH”, a kao odgovor na ovo pitanje kaže – može. “Moje iskustvo je takvo da su svećenici jedino na svom mjestu kad su na marginama, odnosno kada pomažu onima na koje nitko ne gleda. Tu smo najpotrebniji”, kaže.
“U Bosni, u Visokom sam prvi put osjetio što znači biti manjinac, što znači biti Hrvat u Bosni. Njihova perspektiva nije ista kao Hrvata u Hercegovini. Postao sam puno pažljiviji oko pitanje manjina. Naučio sam respektirati tu Bosnu. Bosna i Hercegovina su dva različita svijeta, i po klimi i po zraku i po mnogočemu”, rekao je.
“Ja sam došao kao balavac u Zagreb i tada je tamo bila antihercegovačka histerija. Nije mi bilo jasno kako ja kao dijete od 20-ak godina mogu kriv zato što je netko opljačkao Hrvatsku. Moja Hercegovina nikad nije bila Bandićeva ili Rojsova. Moja Hercegovina je Hercegovina Goge Bogdana. Meni se sviđa kako je A. G. Matoš opisao Zagreb, kao polugrad poluljudi. To je neki urbani rasizam”, rekao je Milas.
“Ja sam uvjeren da su autentični katolici u Hrvatskoj manjina. Jer da je Hrvatska doista katolička zemlja koja slijedi te vrijednosti, bila bi raj na zemlji. Brojni ljudi zbog djelovanja nas katolika imaju averziju prema vjeri. Mi smo svojim ponašanjem udaljili te ljude”, objasnio je.
Osvrnuo se i na molitvu katoličkih muževa na glavnom zagrebačkom trgu. “To je izraz nekog kulturološkog protesta. Drago mi je da se ljudi mole, ali volio bi se to osjeti i na našim životima. Oni se mole da žene u Hrvatskoj budu čednije, ali zašto se nitko od njih nije molio za muškarce koji tuku te žene. Dolazimo do toga da je žena kriva jer je oblači nečedno. Imaju pravo moliti, ali mislim da ovime samo štete Crkvi. Ljude takve stvari odbijaju i to je ono što mene muči”, rekao je Milas.
“U usporedbi austrijske i hrvatske Crkve, tu je najveća razlika u slobodi. Kod nas kao da ne vjerujemo vlastitom narodu pa im dajemo propise i zapovijedi i od njih radimo duhovne invalide. Austrija ima taj problem jer ima toliko slobodne da jednostavno ne zna više što činiti. Što se tiče financiranja Crkve u Austriji, postoji crkveni doprinos kad Crkva prima od države i lokalne zajednice broj vjernika i onda im šalje obračun s koliko bi novca mogla potpomagati zajednicu”, objasnio je.
“Kad god dođe tema Vatikanskih ugovora onda se samo spominje novac. Mislim da Hrvatskoj nije u interesu da se ti ugovori mijenjaju jer tu je ona priča s otetom imovinom za vrijeme Jugoslavije. U Austriji postoji vjeronauk u javnim školama, kao izborni predmet, ali sada se uvodi i sat etike”, poručio je Milas.
“Papa Ivan Pavao II. je bio taj koji je skrivao pedofilske zločine, vjerojatno ne namjerno nego refleksno jer je mislio da netko tako želi nauditi Crkvi. Ratzinger mu je bio odan i štitio ga je u svom radu”, dodao je.
Naš urednik razgovarao je s ovim poznatim teologom i o religiji. Govoreći o tome, Milas se poslužio pomalo neobično metaforom jednog, kako ga je nazvao, ‘urbanog mudraca’.
“Jedan urbani mudrac je jednom izjavio kako je religija kao penis, dobro ga je imati, dobro je čak biti ponosan na njega, ali nije dopušteno mlatarati njime u javnosti, dakle, neukusno je”, rekao je Milas.
On kaže kako bi svi mi trebali više pažnje posvetiti drugim ljudima pa bi onda vjerojatno bili i sretniji te da religija tjera ljude da postavljaju pitanja o svom životu. “Postaje jako opasna i naporna kad nas uvjeri da smo mi oni koji imamo odgovore na tuđa pitanja”, zaključio je.
Cijeli razgovor pogledajte u videu:
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!