Više od svakog petog djeteta i adolescenta diljem svijeta pokazuje znakove problema s prehranom, pokazalo je novo istraživanje.
Studija naglašava ozbiljan javnozdravstveni problem o kojem se često premalo govori i ne prepoznaje se, prema analizi objavljenoj u ponedjeljak u časopisu JAMA Pediatrics.
Znanstvenici su pregledali i analizirali 32 studije iz 16 zemalja i otkrili da 22 posto djece i adolescenata pokazuje probleme s prehranom. Brojke su veće među djevojčicama, starijim adolescentima i onima s višim indeksom tjelesne mase ili BMI-jem.
Problem s prehranom ima slične mehanizme ponašanja kao i poremećaj hranjenja i može uključivati stroga pravila oko toga koliko osoba jede, što jede i koliko vježba u odnosu na hranu, rekla je terapeutkinja Jennifer Rollin, osnivačica Centra za poremećaj hranjenja u Rockvilleu, Maryland.
Da bi se nekome dijagnosticirao poremećaj hranjenja, slični su simptomi kao i kod problema s prehranom, ali uz višu razinu strogoće, uznemirenosti i problema s životnim obavezama, dodala je. Problem s prehranom može dovesti do poremećaja hranjenja, piše CNN.
“Međutim, važno je napomenuti da su i problemi s prehranom i poremećaji u hranjenju ozbiljni i treba ih liječiti i osobi pružiti stručnu pomoć”, rekla je Rollin.
U istraživanju se također ističe da se poremećeno ponašanje u vezi s prehranom možda nedovoljno liječi jer djeca skrivaju simptome ili izbjegavaju tražiti pomoć zbog stigme.
Isto tako, nedostatak studije je u tome što se oslanjala na podatke koje su djeca i adolescenti sami prijavljivali, rekao je autor studije dr. José Francisco López-Gil, sa Sveučilišta Castilla-La Mancha u Španjolskoj.
“Rasprostranjenost poremećaja hranjenja mogla bi biti čak i veća da se djecu pitalo o simptomima prejedanja ili izgradnje mišića”, rekao je dr. Jason Nagata, docent pedijatrije na Sveučilištu San Francisco. Nagata nije bio uključen u istraživanje.
Uzroci poremećaja prehrane
Znanstvenici tek moraju istražiti što uzrokuje poremećeno ponašanje u prehrani, rekao je López-Gil. No, u međuvremenu se stručnjaci nadaju da će se institucije i obitelji usredotočiti na prepoznavanje i pomoć djeci koja pokazuju znakove poremećaja prehrane.
Takva su ponašanja opasna i mogu dovesti do ozbiljnih medicinskih komplikacija na organima uključujući srce, mozak, jetru i bubrege, rekao je Nagata.
“Poremećaj hranjenja značajan je problem među djecom i adolescentima, a rano otkrivanje i intervencija ključni su za sprječavanje dugoročnih zdravstvenih posljedica”, rekao je López-Gil i dodao:
“Ova otkrića mogu pomoći zdravstvenim radnicima, nastavnicima i roditeljima da shvate veličinu problema i razviju strategije za prevenciju i intervenciju.”
Znakovi poremećaja prehrane
Odrasli bi trebali biti svjesni znakova poremećaja prehrane i kod sebe i kod svoje djece, rekao je López-Gil.
Ta ponašanja mogu uključivati opsjednutost tjelesnom težinom ili oblikom tijela, iskrivljenu sliku o sebi, stroga pravila prehrane, prejedanje i pretjerana čišćenja organizma, dodao je. Vježbanje na način koji pogoršava kvalitetu života osobe također može biti znak upozorenja, rekao je Nagata putem.
“Drugi znakovi upozorenja uključuju ako osoba puno posti, ako značajno ograničava kalorije, povraća ili koristi laksative ili tablete za mršavljenje kako bi smršavjela”, rekao je.
Poremećaj hranjenja također može izgledati kao sužavanje grupa namirnica koje je osoba spremna jesti, osjećaj tjeskobe ili srama ako se prekrše pravila prehrane, kad broj koji prikaže vaga utječe na raspoloženje ili ponašanje, ograničavanje društvenih događaja ili čak donošenje hrane koja slijedi stroga pravila na događanja kako bi kontrolirali prehranu, dodala je Rollin.
Takva ponašanja mogu dovesti i do povlačenja iz uobičajenih aktivnosti što je još jedan znak upozorenja na koji treba paziti, rekao je Nagata.
Dok su brojke bile veće kod tinejdžerica i ljudi s višim BMI, poremećaji hranjenja utječu na sve ljude svih spolova, rasa, etničkih pripadnosti, seksualnih orijentacija i veličina, naglasio je Nagata.
Kako potražiti pomoć?
Ako primijetite znakove poremećaja hranjenja kod svog djeteta, potražite stručnu pomoć liječnika ili stručnjaka za mentalno zdravlje, rekao je López-Gil.
Rana intervencija je važna kako poremećaj prehrane ne bi napredovao u potpuno dijagnosticiran poremećaj hranjenja, rekla je Rollin.
Obitelji mogu ponuditi podršku svom djetetu polazeći od razgovora bez osuđivanja, dodao je López-Gil. A tinejdžeri koji su zabrinuti za vlastito ponašanje mogu razgovarati s pružateljem zdravstvenih usluga, školskim savjetnikom, članom obitelji ili učiteljem, rekao je Nagata.
Najbolji način za podršku poremećaju hranjenja ili neurednoj prehrani često će uključivati više ljudi. Liječnik može dati preporuke kako bi uključio druge stručnjake.
“Poremećaji hranjenja i neuredno hranjenje mogu oduzeti i ograničiti nečiju kvalitetu života jer ispunjava mozak mislima o hrani i tijelu”, rekao je Rollin, dodajući da takva ponašanja često odvraćaju od drugih stvari koje cijenite u svom životu. “Sloboda je moguća i zaslužujete živjeti punim životom – ne životom opterećenim konzumacijom hrane, tjelovježbom i težinom.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
