Nenad Bogdanović, profesor je gerijatrije na švedskom Karolinskom institutu i jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka za Alzheimer.
Nenad Bogdanović, profesor je gerijatrije na švedskom Karolinskom institutu i jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka za Alzheimer.
Za HRT je otkrio zašto je tako privlačno istraživati tajne mozga, zašto smatra važnim podizanje svijesti o demencijama i gerijatriji, kakvo se to ‘smeće’ nakuplja u našem mozgu, kako prepoznati i dijagnosticirati demenciju, kako djeluju novi lijekovi, tzv. čistači, Koji su najveći problemi u hrvatskom sustavu kad je riječ o demenciji i kako bi ga trebalo poboljšati, te kakva su švedska iskustva.
Najveća tajna mozga
Najveća tajna mozga je, kao prvo, prilagodba. Mozak izuzetno brzo reagira na različite podražaje, on je plastičan i vrlo lako se prilagođava različitim uvjetima. A s druge strane je vrlo konzervativan jer sve što se razvije u mozgu, razvije se u prvoj polovici fetalnog života, objašnjava prof. Bogdanović.
“Vrlo je determiniran genetski, ali s druge strane – koliko imamo neurona toliko dobijemo neurona. Nema nekog većeg broja nakon što se rodimo… A zašto je plastičan? Plastičan je način vezanja tih neurona. To je nešto što podliježe svakodnevnim promjenama. I tu mi možemo treningom poboljšati ili netreningom oslabiti veze. I ono što je najfascinantnije, mi još ne znamo što je svjesnost, kako definirati biološki svjesnost”, kaže prof. Bogdanović.
Promicanje svijesti o demencijama i gerijatriji prof. Bogdanović smatra izuzetno važnim:
“Gerijatrija je vrlo opsežna specijalizacija, holistički pogled na starijeg čovjeka, sa svim svojim problemima. A tu dolazi specifičan problem kognitivnih ispada u obliku demencija. Sve demencije u skandinavskim zemljama dolaze kod gerijatra, ne kod neurologa”, napominje prof. Bogdanović.
Biološko smeće u našem mozgu
Sustav u Skandinaviji drukčije je postavljen nego kod nas. Gerijatar ne gleda samo je li osoba dementna nego gleda i druge razloge koji mogu uzrokovati demenciju.
“Pogled mora biti holistički”, kaže prof. Bogdanović. Zato je gerijatrija visoko pozicionirana u medicinskoj struci, osobito u skandinavskim zemljama.
Istraživanja pokazuju da će se između 2010. i 2050. utrostručiti broj dementnih. Danas se obično uzima statistika da je 2,3% populacije klinički dementno. To znači da je u Hrvatskoj oko 80 do 90 tisuća u trajnom stanju demencije. Od njih, polovica su Alzheimeri.
Uzrok demencija je nakupljanje biološkog smeća u našem mozgu.
“Prava progresivna demencija je kada naše kognitivne funkcije opadaju progresivno više od 6 mjeseci… Demencija je funkcionalna definicija pojedinca i njegove mogućnosti da riješi svoje svakidašnje aktivnosti. Onog momenta kad on treba pomoć u svakidašnjim aktivnostima, on je dementan”, kaže prof. Bogdanović.
Dva proteina
Kod progresivnih demencija se biološko smeće, koje se dnevno stvara, zadržava u mozgu. Biološko smeće kod Alzheimera su dva proteina – amiloid i tau. Kod samo 3% pacijenata uzrok nakupljanja smeća je genetika. Kod ‘starijih’ demencija, iznad 65. godine niz je rizičnih faktora – visoki tlak, povećan kolesterol, masnoće, dijabetes koji uzrokuju da mozak ne čisti smeće.
“Što smo stariji, mi nemamo dovoljno čistača tog smeća. I moderna terapija je danas koncepcijski, možemo li dati više čistača da očiste to smeće”, kaže Bogdanović.
32 godine nakon postavljanja hipoteze o nakupljanju smeća u mozgu odobrena su tri lijeka. Na jednom od njih radio je i prof. Bogdanović s kolegama na Karolinskom institutu.
“Tri antitijela ili čistača koji su pokazali u kliničkoj studiji da mogu zaustavljati bolest i poboljšavaju za 30%… Nije dokazano da oni mogu potpuno zaustaviti bolest, ali poboljšavaju simptome”, napominje prof. Bogdanović.
Švedski lijek prihvaćen je u Americi, a u Europi ga se još razmatra.
U Hrvatskoj je, smatra prof. Bogdanović, problem u ranoj dijagnostici, nepostojanju centara za praćenje pamćenja, pomanjkanju gerijatara, a onda vezano uz to, manjak vremena koji imaju liječnici primarne zaštite da prate takve pacijente.
“Ali nije pitanje samo liječnika. Ja mislim da tu je čitav tim, od medicinskih sestara, radnih terapeuta, logopeda, svi koji su uključeni oko nekog pacijenta unutar jednog, recimo, doma zdravlja bi trebali biti obrazovani i educirani za tako nešto”, smatra prof. Bogdanović.
Važnost registra demencija
Izuzetno je važno imati i registar demencija koji su zapravo registri kvalitete dijagnostike i liječenja te vrsta demencija. Registar pokazuje i ‘cijenu’ pojedinog pacijenta. Tako se mogu planirati lijekovi, dijagnostički postupci i distribucija demencija.
Švedska iskustva, kao što smo napomenuli, razlikuju se od naših. Zajedničko je to da sve ide preko primarne zaštite gdje liječnik napravi osnovnu dijagnostiku. Nakon toga se šalje uputnica liječniku gerijatru na koju on mora odgovoriti u roku 24 sata. On prihvaća ili ne prihvaća uputnicu ili traži dopunu. Nakon toga pacijent zakonski mora biti pozvan unutar mjesec dana na prvi pregled kod liječnika specijaliste i nakon toga unutar 3 mjeseca mora se donijeti dijagnoza.
U Švedskoj se također odgađa što je moguće više smještanje pacijenta u dom:
“Intencija je sustava u Švedskoj da ponudi što više pomoći u kući. Kada netko dobije dijagnozu da je dementan, onda se procjenjuje koliko i koju pomoć mu treba dati. Pa se kaže, jednom na dan će doći osoblje koje će pomoći oko ručka ili će mu doći 6 puta na dan… Postoji neka gruba granica, ako je više od 6-7 puta, onda se institucionalizira. Postoje neke noćne patrole… ili preko sustava nekih alarma. Recimo primjer da imate neke specijalne tepihe koji su povezani sa sustavom. Ako neko hoda po tepihu, smatra se da netko hoda, ali ako netko leži, onda je čitav tepih aktiviran da nešto leži na tepihu i aktivira se pretpostavka da je pacijent pao”, objašnjava prof. Bogdanović.
Preporuke za poboljšanje sustava
Što se tiče preporuka za poboljšanje hrvatskog sustava, gerijatriju treba uvesti na studije medicine čime se stvara i infrastruktura po bolnicama:
“S druge strane, primarna zaštita mora biti educirana, pogotovo liječnici po staračkim domovima… I njih treba ekstra nagraditi, jer takvi liječnici nikad ne mogu ispuniti normu, što je danas po HZZO-u norma od nekih 1300 pacijenata, jer je jedan gerijatrijski pacijent toliko zahtjevan da nema šanse da će to moći. Također, Hrvatska bi trebala imati jedinstveni datorizirani sustav komunikacije informacija između pojedinih sastavnica”, zaključio je prof. Bogdanović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!