Nakon Onoga rata nona i nono odselili su iz Komiže u Split i tako sam ostao bez djedovine. Imam tamo dalju rodbinu, ali ne i krov. Na komiškom groblju pod Musterom postoji čak i grob Borisa Dežulovića, kraj kojega se uvijek uslikam: to je, naravno, jedan moj barba, nisam ga zapravo ni poznavao, ali na jedan neobičan način važne su mi te dvije riječi na kamenoj ploči. Pročitaj više