Francuski predsjednik Macron govorio je na Sorbonnei puna dva sata. U svom drugom govoru o Europi u tom panteonu francuske intelektualne misli izgovorio je ono što izaziva nemir i tjera u kognitivnu disonancu.
„Europa je smrtna. Može umrijeti. Sve ovisi o izborima koje kao kontinent moramo napraviti, a treba ih učiniti sada.“
Zborio je Macron o ekonomskom i vojnom zaostajanju za globalnim rivalima, opasnosti od slabljenja i cjepkanja Unije, naglašavajući očigledno – prošlo je doba u kojem je EU kupovao energiju od Rusije, a svoju proizvodnju slao u Kinu te od Sjedinjenih Država tražio svoju sigurnost. „Neprijateljstvo Rusije, nezainteresiranost SAD-a i konkurencija Kine stvaraju rizik da EU ostane marginaliziran i potisnut.“ Macron zaziva jačanje europke obrane, kao jedinu mogućnost ostvarivanja strateške autonomije.
Taj današnji rat i globalna geopolitička situacija iznimno su kompleksni, a u njemu s velikim ulozima igraju svi globalni rivali, bili ili ne bili saveznici ili strateški suradnici.
Omiljena knjiga na policama hrvatskih knjižara ona je kineskog vojskovođe Sun Tzua napisana prije više od dva tisućljeća. Poput proročanstava grčke Pitije, Sunova knjiga pisana kao vojni priručnik s uputama, može se tumačiti u svim sferama i svakoj organizaciji sukoba, od osobnih, obiteljskih, poslovnih. Tumači kažu kako se ova knjiga smatra jednim od najutjecanjnih priručnika o strategiji i sukobima. „Skrbi o velikom, dok je još malo“, govorio je Sun Tsu.
Kakav sukob danas živimo? Veliki i svjetski. Ruskom agresijom na Ukrajinu i doktrinom koju je sastavio Kremlj jasno je da je središnja zemlja Eurazije zacrtala da se svijet iskrojen nakon Drugoga svjetskog rata s univerzalnim ljudskim pravima u središtu te poretku osnovanom na vladavini prava, mora uništiti odnosno promijeniti po načelima koja su, kako je govorio Putin u programatskom govoru nakon aneksije četiri ukrajinske istočne regije na jesen 2022., protivna „trulom“ zapadu. Viziju svijeta koji još nije nastao, a ni stari se nije raspao. U tom umijeću ratovanja u stoljeću koje je nastupilo nakon stoljeća poniženja za Kinu, imamo jako puno paralelnih elemenata koji se miješaju u globaliziranom svijetu koji se preslaguje. Ekonomija, tehnologija, klimatske promjene, demografija, vojna sila, lista je duga i kompleksna. U tom svijetu koji izaziva Zapad, liberalizam, globalnu tržišnu ekonomiju, koji gura geopolitičke tektonske ploče u dosad nepoznatim smjerovima, kineska civilizacija ili strateška kultura kako je neki zovu, stoji na vjetrometini iza Himalaja, daleko od nas, a s toliko utjecaja na sve globalne suoodnose. U samo nekoliko crtica kroz moje boravke u toj državi mogla sam osjetiti tu potpunu različitost od svega što znam i razumijem, od jezika i pisma, toga da se u toj zemlji ne razumiju riječi kao što su „taksi“ i „hotel“, do toga da karta svijeta koju Kinezi gledaju i uče u školama izgleda tako da je u njezinu središtu Pacifik, lijevo sama Kina i istočna Azija, desno dvije Amerike. Europa je skrajnuta negdje na lijevom rubu. Sjedeći u Dvorani naroda na Trgu nebeskog mira u Pekingu, prije dvanaest godina, na partijskom kongresu tijekom kojeg je Xi Jinping potvrđen za vođu države i partije, ni ja, niti bilo tko u svijetu mogao je pretpostaviti da će se novi vođa uskoro pozicionirati kao jedan u modernoj povijesti najvažnijih. Orijentalna tumačenja Kine, znala su navoditi onu kako Kina razmišlja u stoljećima, ne u godinama, no bila to istina ili ne, kineski način, toliko drugačiji od svih ostalih koje znamo, u posljednjem desetljeću pokazao se u punom svjetlu.
Naša nepobjedivost ovisi o nama, ranjivost neprijatelja ovisi o njemu, piše u Sun Tzuovom priručniku. Na putu nepobjedivosti, Xi Jinping krenuo je s borbom protiv korupcije u partiji, reformom institucija pod sloganom „socijalistička vladavina prava“, ruku pod ruku s unutarnjim reformama stvarao je kult ličnosti pa promijenio zakonodavstvo i sebe učinio doživotnim predsjednikom. Zatim je s ekonomskom politikom Made in China 2025. iscrtao ekonomski plan kineske samodostatnosti i domaće proizvodnje svih strateški ključnih tehnologija, od poluvodiča do litijskih baterija. Nacionalna sigurnost i vanjska poltika išle su ruku pod ruku. Od kibernetičke sigurnosti i masovnog nadzora građana u zemlji, do onoga što se u okviru kineskog pozivanja na multilateralizam, nazvalo „diplomacijom vukova ratnika“. Ekonomska ekspanzija i protekcionizam išli su ruku pod ruku s jačanjem vojske i stalnom napetošću u pacifičkoj regiji.
Zatim je došao covid. „Kineski virus“, govorio je Donald Trump. Velika trauma za svijet i kinesko društvo.
Xi Jinping sada stiže u Europu prvi put nakon pandemije, mjesec dana uoči europskih izbora. Na kontinentu će biti u dane kada Europa proslavlja i obljetnicu poraza nacizma i fašizma, kraj Drugoga svjetskog rata i kada proslavljamo Dan Europe. Stiže u Europu, koja se, prije no što umre, da parafraziram Macrona, preslaguje i poslaguje pronalazeći puteve svoje strateške autonomije. Iako su veliki trgovinski i partneri u područjima tehnologije i poljoprivredi, gdje je međuovisnost, a pokazala je i pandemija, velika i strateška, vrijednosna preraspodjela svijeta, nagnala je EU da i prije SAD-a uvede zakonodavstvo rigorozno prema kineskim tehnološkim kompanijama, koje u geopolitičko doba predstavljaju i oruđe i oružje, kako tko tumači stvarnost i perspektivu. Trgovinski rat, pitanje kineskih subvencija koje ruše konkurentnost, eskalirala je proteklog tjedna upadom europskih tužitelja u nizozemske i poljske urede kineske kompanije Nuctech, u vlasništvu sina bivšeg kineskog predsjednika Hu Jintaoa. No pitanje odnosa Kine i Europske unije u vremenu pred nama, u gabaritima koje smo znali – od razdvajanja do smanjena rizika, od gledanja u Peking kao strateškog suradnika, do rivala pa čak i neprijatelja, ima još puno komponenti koje su bitne za Europu. Kineska vanjska politika, otvorena ruka Zelenskog prema mogućim mirovnim pregovorima, aktualno posredovanje između palestinskih frakcija Fataha i Hamasa, prošlogodišnje zatopljavanje odnosa Rijada i Teherana te balansiranje interesa u Africi, prema ruskoj asertivnosti u prostoru Sahela, koja se i vojno ubacila u strateški važno područje za kinesku politiku Jednog pojasa jednog puta, točke su koje su važne za europsku stratešku autonomiju. Može li Macron, kojem se već na europskim izborima smiješi poraz od desnice biti ključna karika europskog pregovaračkog sidra, ako to već nije bio njemački kancelar koji se upravo vratio iz Pekinga kao da ondje nije ni bio, uz godinu koja je izborna i u Americi. Kina svoju politiku gradi gdje može, u inicijativi sa šesnaest država istočne Europe, u ovom kontekstu ostale su najaktivnije dvije. U upravo njih, čije glavne gradove želi povezati brzom željeznicom, Mađarsku i Srbiju, Xi u prvoj post-covid turneji posjećuje uz Francusku.
Ako Europa igra na svoju buduću stratešku autonomiju, u svom srcu ima kineski jastučić koji bubri. Dvije žabe koje u njemu dobro plivaju i skaču s lopoča na lopoč, su Orban i Vučić. Jedan na čelu države članice Europske unije i NATO-a, drugi na čelu države s identitetskom dilemom, države čiji autoritarni lider Xija u intervjuu kineskoj nacionalnoj televiziji uoči posjeta kuje u zvijezde, kao onoga koji u Srbiji rješava sve strateške probleme.
Xijev posjet Europi upravo u ovom vremenskom prozoru povijesti mora se pažljivo promatrati. Europa je prošla put od naivnog optimizma prema Kini do okvira u kojem se Xijevu zemlju gleda kao višestruku prijetnju. Xijeve nemale godine i pozicija vječnog vladara, stavlja ga s jedne strane uz bok Putinu, bez mogućeg nasljednika na horizontu i bez mogućeg scenarija koji bi zemlju preobrazio u nekom roku nakon odlaska sedamdesetogodišnjaka. Može li Kina za Europu u ovakvim geopolitičkim okolnostima biti i dalje dio rješenja ili dio novih problema u transatlantskoj kombinatorici uz jasne američke ciljeve i interese, bez obzira tko i kako zaposjeo Bijelu kuću do kraja 2024.?
„Pravi se slab kada si jak i jak kada si najslabiji“, piše Sun Tsu. Europa se može praviti mrtva ili govoriti da će umrijeti, no umijeće ratovanja za 22. stoljeće za kontinent koji stari i koji nema konkurentnu tehnologiju, morat će izgledati drugačije. Kako, moći ćemo nazrijeti već nakon europskih izbora u lipnju, a s kim i kakvim strateškim rivalima, moći ćemo promatrati u tjednu pred nama dok se kineska kolona bude premještala od Pariza, preko Budimpešte do Beograda.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare