Vrtimo se u prazno

REUTERS

Ne znam je li tko francusku kantautoricu Indilu pitao što misli o tome da je njezina uspješnica „Vrtim se u prazno/Tourner dans la vide“ u loopovima videa na TikToku postala globalna himna koja se veže za lik, djelo i sljedbu Andrewa Tatea. Svijet koji se već neko vrijeme vrti u prazno, iz krize u krizu, putem je njedrio različite simboličke artikulacije nejednakosti i nesigurnosti.

Na frakturama nemilosrdnog neoliberalizma u njegovim kolijevkama, SAD-u i Velikoj Britaniji, slomio se Zapad kakav smo znali. Referendum o brexitu uspio je, iako dokazano temeljen na širenju laži. Donald Trump je, pak, uspostavio laž kao alternativu činjenicama, nazvavši je alternativnim činjenicama jer istina je ionako, veli pjesma koja grize za srce i mozak u duhu vremena, voda duboka.

Kina i Rusija svojim tehnološkim, kognitivno disruptivnim, trljale su ruke i sa zapadnim saveznicima, uglavnom korumpiranim i beskrupuloznim političarima ili biznismenima, kovitlali kaos koji kulminira i sve nas čini anksioznim iako mnogi uopće ne mogu ući u trag zašto je tome tako. Tko je kriv, tko nam je kriv, kako se spasiti, kako si objasniti, kako se snaći?

Još nakon ekonomske krize, rasta nezaposlenosti poglavito među mlađom i muškom populacijom srednje dobi u vidno, slušno i polje djelovanja te fokus grupe ušao je narativ o „vraćanju kontrole u vlastite ruke.“ Savršena parola koja lupa u duše od sustava izigranih, otpuštenih, napuštenih, onih koji još nisu ni dobili šansu, onih kojima u doba pokreta #MeToo više nije bilo „dopušteno“ bez posljedica hvaliti se u birtiji da ste opalili šamar nekoj nezahvalnoj ženi.

Parola brexita o vraćanju kontrole prelila se u onu drugu izbornu parolu da moramo opet „postati veliki“. Narativ se slagao i širio po jasno planiranom redu i rasporedu. Dok su ga cinici ismijavali, elitisti ignorirali. Na valu onoga što se još u odgovorima feminizmu nazvalo „toksičnom muškošću“ zajahali su mnogi. #MeToo i Greta Thunberg postali su mete u gulašu mnogih meta koje u svojoj suštini imaju djelovanje protiv, da ostanemo u domaćem pravnom okviru, ustavnih vrijednosti liberalne demokracije.

Stereotipna muškost, patrijarhalna podjela uloga postavlja se kao „prirodan red stvari“. Dominacija, snaga, neprijateljstvo prema slabosti u vremenu koje treba i zahtijeva red i tradicionalne vrijednosti. To je mantra u koju je ušetao kickboxer i član Big Brothera, Andrew Tate i postao najpoznatiji čovjek na svijetu. Kome je on poznat, pitali su se oni koji su za njega prvi put čuli kada je uhićen u Rumunjskoj zbog optužbi za trgovanje ljudima, čitaj – zbog lanca prostitucije. Poznat je desecima milijuna mladih muškaraca diljem svijeta koji su u Tateu našli svog gurua, odušak zbog svoje nesigurnosti, pomoć u odrastanju, emancipaciji. Uči ih, kažu, hrabrosti, snazi, koncentraciji. On je za njih – Top G. Najbolji, top guy. Ne može im nitko ništa, jači su od sudbine.

„Kada spoji ruke, palac i kažiprst u jednu cjelinu, pokazuje nam moć i snagu, strujanje u krugu koji dolazi do svih točaka u tijelu i daje nam stabilnost“, govori jedan 17-godišnjak o Tateu. Oduševljeni mišićima, skupim autima, brzom lovom i objektivizacijom žena, koja bi ih prema novom evanđelju po Andrewu trebala dodatno osnažiti, mladi dječaci gutaju propovjed o Hustler’s Universityju koji je kao biznis model promovirao Tate. Na shemi masovne distribucije takozvanog malog ili mikro sadržaja uspio je, barem tako govori, stvoriti bogatstvo. Mladi muškarci, koji plaćaju u prosjeku pedeset dolara za Tateove mudre misli i praktične savjete o uspjehu, „studiraju“, dakle, svijet prema Tateu. Uči ih kriptovalutama, drop shippingu, brzoj zaradi, oni oduševljeni plaćaju, otvaraju svoje kanale na TikToku na kojima šire glas o Hustler’su i o tome kako su uspjeli zahvaljujući tome što su ondje naučili, algoritam ih uzima u loop i širi poput požara. Tournez dans la vide, vrti se, vrti samo ne u prazno, a porijeklo novca trenutno ispituju rumunjski tužitelji. Tateov primarni biznis ipak je, čini se, bilo online „sprovođenje“ mladih žena.

Priča o mizoginiji, koja je s pravom zaokupila medijski interes, dio je šire i opasnije slagalice koja će svoj utjecaj u konačnici mjeriti i u odnosu prema demokraciji, prema vrijednostima liberalne demokracije, prema društvenoj solidarnosti i povezanosti socijalnog tkiva. Naime, Andrew Tate svoju poslovnu shemu reklamira uz potku antisistemske teorije zavjere. Muškarci ne samo da trebaju ojačati, nego moraju moći vidjeti i shvatiti da postoji „sustav“ – matrica / Matrix, koji ih pokušava u tome spriječiti. Zato se mladim muškarcima propovjeda da zbace okove matrixa, da se „oslobode“. U nesigurnom vremenu u kojem digitalno nativnu generaciju Z, podučava generacija X, boomeri i nadobudni milenijalci, vrlo je lako poljuljati vjeru u sustav, pogotovo školski, koji „ne radi“ za njih. Ne uči ih, kažu, kako se zarađuje, škola im ne pomaže u „stvarnom životu“ i za „stvarni život“. I u tu je rupu, široku i duboku kao crna, uskočio Andrew Tate.

BBC i drugi britanski mediji objavili su serije tekstova o muci koju britanske škole prolaze kako bi odgovorile na zarazu koju je Tate posijao među mladim muškarcima. Jedna je škola u Londonu pokrenula potpuno novi predmet o Tateu u kojem se poučava o dezinformacijama, utjecajima i razumijevanju konteksta u doba algoritama… Britanski učitelji poručuju roditeljima da ako oni svoju djecu ne poduče svijetu, podučit će ih Andrew Tate. No, nisu svi roditelji i ne mogu biti osposobljeni za takvo što. Plutanje u očaju prisutno je i kod onih koji jesu. Utjecaj društvenih mreža je prešao sve moguće dimenzije znanog. Postao je oružje kojem više ne znaš ni proizvođača niti korisnika. Na zastupničko pitanje o tome kako će odgovoriti na ispiranje mozga britanskih učenika Tateovom ideologijom, britanski premijer Rishi Sunak odgovorio je da će novi britanski zakon o sigurnosti na internetu osigurati da tehnološke kompanije uvedu obaveznu kontrolu godina kako bi zaštitile djecu od neželjenog sadržaja.

Dok na vrbi rodi grožđe ili dok u svijetu nacionalnih država legislativa profunkcionira, izgubljeni su još mnogi umovi.

Imaju li odrasli kapacitete da s djecom razgovaraju i nauče ih kako propitivati sve ono što čuju i vide online, kada sami dnevno dijele desetke umjetnom inteligencijom produciranih sadržaja, bez provjere, bez analize, jer su “zgodni” ili “slatki”, a ne vide tko i što stoji iza njih. Sami upadaju u rupe dezinformacija, narativa kreiranih da razvale mozak kao kasetna bomba. Koliko je ljudi kognitivno opremljeno za vulkan koji je na njih izbačen s ekrana da bi bili spremni njime upravljati ili voditi svoju djecu kroz to? Što ćemo sa sustavom?

Ovih dana kod nas se opet bude stare rane oko kurikularne reforme. Dvije nepovratno izgubljene godine u covidu uništile su, pak, generacije koje su bijeg od dosadnih škola online ili praznih ekrana iza kojih nije bilo učitelja, pronalazile u bespućima TikTokova. Pitaju se što će im ovakve ili onakve jednadžbe ili definicije, dok rijetki profesori imaju volje, a još rjeđi znanja i sposobnosti ući u bitku za mozgove u poniranju. U programu oporavka i otpornosti nema predviđenih sredstava za krpanje tih rupa. Rupa koje je popunio Andrew Tate. Rupa koje su kod njihovih roditelja popunile teorije i teorije koje podupiru montirani videići od tridesetak sekundi.

Mladi muškarci, dječaci, shvaćaju Tatea često doslovno. Je li on zaista milijarder? Ima li sve te aute, što uopće on to njima govori dok žvrlja nepovezane crte na ploči svog Hustler’s Universityja? Koja je razlika između Tateovog “sveučilišta” i nekog Harvarda ili Oxforda, na koji, reći će im propovjednik Tate, idu isti oni koji „stvaraju matrix“. Tko im to može protumačiti? Tate je bogat, profesori su siromašni, neuspješni. To je shema matrixa iz koje trebaju izaći. Tateova propovjed pada na sve plodnije tlo.

Algoritam, za one koji sve ove silne godine korištenja društvenih mreža nisu shvatili, funkcionira tako da na emotivan i reaktivan sadržaj nudi novi emotivniji i reaktivniji, dok ne usisa svu pažnju, misli, koncentraciju i postavi ih u ogroman vrtlog izvlačenje iz kojeg postaje težak fizički rad, koji zahtijeva instrumente i kapacitete veće i opsežnije od onih znanih za ovisnosti. Stav, na stav, na stav, pušući u istu trubu, stvara se veliko globalno polje djelovanja. Escape the Matrix.

Puno je onih koji se na Tatea zgražaju ili ga ignoriraju kao neku nevažnu neugodnost. Lavina je već dosegnula neviđene razmjere, a kada ga je privela rumunjska policija, on je već za sljedbu imao izgrađen narativ o planu da ga se ušutka. “Gledajte, govorio je istinu! Bio je u pravu!”, klicali su mladići diljem svijeta na dan kada je uhićen. “Što ako ga ubiju?” Naime, i na to ih je pripremio Tate. Tko su “oni” i što hoće s činjenicom da ga ušutkaju nismo do kraja saznali, osim nakon što je rumunjska policija objavila detalje za koje se sumnjiči od kojih je najteža trgovina ljudima.

Možda je Tateov Matrix ustvari policija, za koju je, s obzirom na svoje rabote, znao da ga kad-tad čeka pa je postavio osigurače. Je li Tate mogao i sam izbjeći Matrix da nije ničim izazvan išao provocirati Gretu Thunberg i tako se izdao? Možda bi za svijet koji se vrti u prazno najlakše bilo da je Tate kriv, jer možda se nakon dokaza ne bi više mogle širiti teorije zavjere. Upadi u brazilske državne institucije, kao i u američki Kongres pokazuju da to nije tako. Naprotiv. što ako ne bude dokaza i Tate izađe na slobodu? Gužva pred njegovom jahtom privezanom na splitskoj rivi prošlog ljeta pokazala je da oni koji žive s mobilnim telefonima povezanim s dlanom 24/7 na neki način samo traže sidrišta.

Pa i opet, uza sve spoznaje da je povijest sazdana na lažima i manipulacijama, uvijek kao da se vratimo na isto, kao da se zaista vrtimo u prazno. Kako onda ne bi bilo privlačno tražiti bijeg iz „matrixa“?

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

PROČITAJTE JOŠ