Za Veliko natjecanje kratkometražnog filma ovogodišnjeg Animafesta, koji će se održati od 7. do 12. lipnja, između 820 prijava odabrana su 44 filma iz 24 zemlje.

Najviše filmova iz konkurencije dolazi iz Francuske (9), Španjolske (5), Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a (po četiri) te Belgije i Poljske (tri), a posebnu pozornost privlače i djela iz kinematografija Pakistana, Čilea, Irana, Izraela, Tajvana i Kine.

Natječu se i dva hrvatska filma “Vidiš li ih ti?” Brune Razuma i “The Raft” Marka Meštrovića, a koautorica jedinog estonskog rada također je Hrvatica (film “Roda” Mortena Tšinakova i Lucije Mrzljak).

Dominiraju klasična i računalna 2D i 3D animacija, dok je stop-animiranih, naročito lutka-filmova nešto manje, a likovno se ističu avangardne i poentilističke inspiracije te crno-bijele varijante.

Ova godina označava i snažan povratak koherentnog pripovijedanja, bilo da je riječ o komediji, hororu, mjuziklu, erotici ili posebice raznolikim distopijskim obzorima filmova mahom nastalih u vrijeme lockdowna.

Primjetan je i snažniji oslonac na literarne predloške, kao i na povratak “malim stvarima” koje oblikuju ljudsko iskustvo u srazu sa suvremenom tehnologijom, dok teme sjećanja, nasilja i tijela obilježavaju, pak, animirane dokumentarce, spotove i filmove temeljene na stvarnim događajima.

Joanna Quinn najveće ime ovogodišnjeg Animafesta

S Animafesta ističu da je legenda britanske i svjetske animacije Joanna Quinn svakako najveće ime koje se natječe na Animafestu, gdje je više puta nagrađivana.

“Na nove, rukom crtane i urnebesno duhovite obiteljske doživljaje junakinje iz srca engleske suburbije čekalo se 15 godina, pa će dvije Animafestove projekcije Umjetničkih posla zacijelo biti rasprodane”, ističe se u najavi.

Od zvijezda umjetničke animacije izdvajaju i Tomasza Popakula, pobjednika Animafesta 2019 te dobitnika Nagrade Zlatko Grgić 2014. godine, koji u novom filmu “Mjesec” ponovno koristi originalni vizualni izričaj, zakoračuje u hibridne vode i sve se više oslobađa naracije u korist noćne atmosfere, ali donosi i uveseljavajući zaključni SF obrat.

Omiljeni Animafestov gost je i strip-autor i animator, trostruki dobitnik Nagrade Goya Alberto Vázquez, koji se vraća u  Zagreb s crno-bijelim fantasyjem na temu socijalno uvjetovanog nasilja i ovisnosti.

Na crno-bijelu estetsku liniju nastavlja se i “Ispod kože, kora” svestranog Francka Diona, pobjednika Annecyja, čiji je novi rad nadrealistički metafilm u ritmu dark jazza Dale Cooper kvarteta o lovcu koji “s one strane ogledala” saznaje kako za njega nije moguće napisati scenarij.

Vizualno impresivna ostvarenja

Korejka Nari Jang predstavila se na Animafestu 2017. u Natjecanju studentskog filma, a vraća u najjačoj konkurenciji filmom “Salvia ima devet godina”, u kojemu se “ništa ne doima slučajnim i šavovi prijelaza između slika upravo su majstorski”.

Od vizualno posebno upečatljivih djela s festivala izdvajaju “Sreću” Andreja Židkova, temeljenu na priči ruskog pisca Aleksandra Neverova o čovječuljku koji traga za srećom u kaotičnom svijetu te neo-noir autobiografsku etidu “Zauvijek” američkog autora Mitcha McGlocklina o odnosu napredne tehnologije i ljudskog iskustva, odnosno zloglasnih algoritama koji prikupljaju i analiziraju naše privatne podatke.

“Izrazito originalne, kiberprostorne pojavnosti postignute Lidar-om (Light Detection and Ranging) koja korespondira s temom filma i narančasto-žuto-crvenom paletom, Zauvijek nam dolazi iz Sundancea, a nakon Zagreba putuje u Annecy”, najavljeno je.

“Princ u slastičarnici” Katarzyne Agopsowicz opisuje se kao izvanredan spoj realističnog, dominantno crno-bijelog crteža s najljepših prirodoslovnih ilustracija i neobičnih, nadrealističkih omjera i odnosa u filozofsko-poetičkoj i blago humornoj paraboli o sreći i “malim stvarima”.

Vizualno iznimnim smatra se i “Nepripadanje”, koji je na granici eksperimentalnog, fotografskog i stripovskog u funkciji prikaza psiholoških stanja djevojke koja se osjeća izmješteno te “Drži me čvrsto” Mélanie Robert-Tourneur, koji pomiče granice animiranog izričaja kada je riječ o prikazu tjelesnog odnosa.

Voskom crtana adaptacija pjesme Edwarda Leara “Sova i maca” djelo je iz karantenske garaže iskusnog majstora Molea Hilla koji je za nju zaslužio i Nagradu BAFTA, dok je britanski redatelj s mađarskom adresom Daniel Gray u “Skrivanju” iz vrlo originalne perspektive prikazao životni ciklus jedne obitelji.

Razne vrste humora u Velikom natjecanju

Bit će tu i filmova različitih vrsta humora, “Proces selekcije” prikazuje uobičajeno otuđeni hiperkapitalistički razgovor za posao, dok je u “Neugodnjaku” sažeto nekoliko tipičnih “javnih” situacija koje odražavaju apsurde suvremenog življenja.

Pomaknutim metafilmskim mjuziklom “Vlastito smeće” s temom obiteljske opresije dominira rijetki spoj glinamacije i kolaža, a madmaxovska stop-animacija figurica “Mad in Xpain” satirička je slika Španjolske kao pustare u kojoj nad različitim plemenima vlada motorizirana katolička hijerarhija.

“Priče iz multiverzuma” imaju sve: teorije zavjere, izvanzemaljce, dinosauruse i praljude, trope računalne grafike i reference na animirane filmove 1950-ih.

S festivala kažu i kako je Španjolac Pablo Ballarín u još jednom gay filmu, “čiji je naslov predug da bi ga se reproduciralo u objavi za medije” romantično spojio Asha Ketchuma i UFC borca Pikachua.

Dokumentarci utemeljeni na teškim temama

Veliko natjecanje donosi i iznimne animirane dokumentarce, filmove temeljene na istinitim događajima i posvećene “teškim” temama poput inkluzije, manjinskih prava, silovanja, terorizma, samoubojstva, tijela, odrastanja.

“Maalbeek”, ostvaren poentilističkom tehnikom i jedinstvenom perspektivom, film je o terorističkom napadu na podzemnu željeznicu u Bruxellesu 2016. godine, a film “Naredbe” je isprva duhovita, a potom duboko potresna “radiodrama” prema stvarnom događaju, a koja hororu zvuka kontrapunktira smirene scene iz jednog restorana brze prehrane.

Francuski lutka film “Dragocjeno” je prikaz neuspjeha inkluzije u kolektivnim sustavima u kojima dominiraju okrutne zakonitosti emocionalno nezrelog djetinjstva, dok su belgijska “Uskršnja jaja” (prikazana i na Berlinaleu) groteskni ‘coming of age’ film o tipično brutalnom odnosu dvojice tinejdžera.

Autorica nagrađivanog “Jajeta” Martina Scarpelli vraća se u Zagreb s još jednim crno-bijelim filmom posvećenim problematici (samo)percepcije ženskoga tijela – riječ je o videospotu za pjesmu “A Little Too Much” kanadske kantautorice Kai, svojedobno nominirane za Nagradu Grammy.

Jedan od najistaknutijih autora animiranog gay filma Dotan Moreno vraća se u Zagreb s novim filmom “Bili smo razoružana bomba” koji nosi stalna obilježja njegove poetike – sporogorućom pričom snažno usredištenom u socioekonomski kontekst, ovoga puta u stambenu pustoš južnog Izraela 1997.

Kako se napominje, za razliku od Morenova djela, žarke boje filma “Prijateljev prijatelj” Zacharyja Zezime nisu tek kontekst još jednoga gay filma, već su vrijedan i ambivalentan prilog raspravi o seksualnom nasilju i dinamici odnosa žrtava i počinitelja.

Angažiranost i tradicija Istoka

“Animafest svake godine prestižni status potvrđuje i pokojim filmom iz manje poznatih animiranih kinematografija u koje tijekom festivala nudi ekskluzivni uvid”, ističe se.

Pakistanski film “Swipe” pokazuje kako vjersko ludilo susreće digitalni kapitalizam – u filmu je riječ o aplikaciji iFetva putem koje korisnici odlučuju o smrtnim presudama ili pomilovanjima.  Film će nakon Zagreba biti prikazan i u Annecyju, kao prvi pakistanski film u povijesti oba festivala.

Sve prisutnija suvremena kineska animacija vrlo često utječe baš persifliranju tamošnjih tradicionalnih crtačkih i slikarskih tehnika, pa je “Zlato proždire ljude” parabola o pohlepi u monokromatskim tuš-tabloima, a tajvanski “Noćni autobus”, kolažni polu-krimi-triler i horor koji ukazuje da je pripovijest sa zadovoljavajućim obratima i funkcionalnim analepsama u umjetničkoj animaciji moguća te da cut out nije tek opskurna artistička tehnika.