Danteova "Božanstvena komedija" koju se smatra jednim od najvećih svjetskih književnih djela ugledala je svjetlo dana nakon nepravde koju talijanski pravni stručnjaci žele ispraviti sedam stoljeća kasnije.

Muškarac kojeg Talijani smatraju svojim najvećim pjesnikom izgnan je iz rodne Firence u siječnju 1302. nakon što se našao na gubitničkoj strani spora između “bijele” i “crne” političke struje u gradu.

“Naš je cilj procijeniti, u svjetlu novih dokaza koji se otkriju, jesu li te (tri) presude (protiv Dantea) podložne ponovnom suđenju ili, idealno, poništenju”, kaže odvjetnik Alessandro Traversi za AFP.

Kako bi to postigao Traversi je pozvao kolege pravnike, suce i tužitelje, te potomke kako Dantea tako i suca koji ga je izgnao iz Firence, da otvore predmet na skupu 21. svibnja.

Grof Sperello di Serego Alighieri, astronom i potomak Dantea, sudjelovat će uz potomka suca Cantea de Gabriellija koji je prognao pjesnika.

“Zanimljivo mi je preispitati to”, kazao je sučev potomak Antoine de Gabrielli. No, dodao je da neće nastojati obraniti odluku svoga pretka o Danteovoj krivnji.

“Neću se boriti”, kazao je Francuz za Afp.

Čak i ako je malo vjerojatno da će se ponoviti suđenje, s obzirom na sva pravna i praktična pitanja, Traversi ističe vrijednost simboličke geste prema Danteu koji je u pravnom smislu za grad Firencu još uvijek osoba s kriminalnom pozadinom.

Osim što je bio pjesnik Dante je bio i političar koji je služio kao jedan od firentinskih devet izabranih vlastodržaca s redovitim dvomjesečnim mandatom na funkciji priora u 1300.

Ta ga je dužnost i dovela u nevolje jer je bio zagovornik samouprave Firence za razliku od “crnih” koji su podupirali papu.

Kad je “crna” frakcija preuzela vlast u Firenci 1301. uz pomoć Karla Valoisa, brata francuskog kralja Filipa IV. i zagovornika pape Bonifacija VIII. Danteu i drugim “bijelim” priorima suđeno je u odsutnosti.

Cante de Gabrielli ih je u siječnju 1302. proglasio krivima za korupciju i političko pokroviteljstvo i dao im tri dana za plaćanje ogromne kazne te ih prognao s javnih dužnosti.

Danteu i drugima oduzeta je i imovina, a dva mjeseca kasnije de Gabrielli ih je osudio na lomaču ako se vrate u Firencu.

Godine 1315. nakon što je Dante odbio uvjete amnestije, drugi sudac preinačio je kaznu u dekapitaciju kojom je obuhvatio i pjesnikove sinove.

Dante je preživio seleći se iz jednog grada u drugi. Vjeruje se da je Dante svoje remekdjelo o imaginarnom putu kroz pakao, čistilište i raj završio neposredno prije smrti 1321.

Progon ima istaknuto mjesto u knjizi u kojoj je Dante pomalo i izravnao političke račune jer je u paklu našao mjesto za Bonifacija VIII. i svoje druge neprijatelje.

Stručnjaci su odavno suglasni da je Dante žrtva pristranih sudaca, no jedan od najpoznatijih talijanskih povjesničara za srednji vijek Alessandro Barbero nedavno je kazao kako su neke optužbe protiv Dantea mogle imati temelja.

Dante sigurno nije uizmao mito no nije nemoguće da je svoju funkciju koristio kako bi pogodovao političkim saveznicima, napisao je nedavno Barbero.

Traversi se nada da će to razjasniti. Margherita Cassano, sutkinja talijanskog vrhovnog suda, sačinit će završno izvješće za skup u svibnju, a rasprave će biti objavljene u knjizi, kaže Traversi.