Glazbena diva Josipa Lisac obilježava 50. obljetnicu izdavanja svog prvog albuma "Dnevnik jedne ljubavi." O suradnji, a potom i ljubavi s Kalom Metikošem, stanju u današnjoj glazbi te drugim srodnim temama, razgovarala je u Pressingu s Ilijom Jandrićem.
Karlo je nosio nešto fantastično u sebi…
Sve pjesme na albumu “Dnevnik jedne ljubavi” potpisuju Karlo Metikoš i Ivica Krajač. O Karlu Metikošu, glazbenom i životnom partneru koji je duboko utjecao na njen umjetnički put, kazala je sljedeće: “Željela sam nekog posebnog tko će raditi pjesme koje će mi se uvijek sviđati. Čak i kad bi Karlo prosvirao nešto, prije nastanka same pjesme, meni bi se to sviđalo.”
Podijelila je anegdotu o prvom susretu s Karlom Metikošom. Prisjetila se kako mu je prišla i pohvalila njegovo sviranje, no on je tada nije ni pogledao. Kasnije, kada je on prišao njoj, detaljno joj je prepričao taj susret, naglašavajući njen pristup, izgled i odjeću koju je tada nosila.
“Imao je strašnu percepciju”, istaknula je.
“Bili smo slični, a opet različiti. On je bio izuzetno šarmantan, imao je fenomenalnu energiju i veliku socijalnu vještinu. Svašta je znao reći ljudima. Da ja tako nešto kažem svi bi se nafurili na mene, ali on je nosio nešto fantastično u sebi”, prisjetila se.
Upitana traje li ta ljubav i dalje, odgovorila je: “Na osnovu snage te ljubavi i dalje živim s njim. Teško je pričati o tome.”
Mnogi smatraju pjesmu O jednoj mladosti simbolom stvaralaštva Josipe Lisac, a s nama je podijelila i zanimljivu priču o nastanku prvog refrena pjesme te njen radni naslov: “Prvi refren je nastao u Sovjetskom savezu kad smo Karlo i ja bili zajedno na turneji i željela sam se vratiti doma jer me Rusi nisu htjeli slušati. Djelovala sam im prezapadno. Karlo je za svaku pjesmu imao radni naslog, a ona je imala radni naslov Ruska.”
“Na mojim koncertima vlada drugačija atmosfera…”
“Na mojim koncertima vlada jedna drugačija atmosfera i na mojim koncertima je meni najljepše”, mišljenja je umjetnica.
“Energiju dobijemo i jedni i drugi. Primopredaja ljubavi. To je nešto fantastično”, kazala je dodajući kako ju je iznimno razveselila pohvala jedne obožavateljice koja joj je, gotovo 20 godina nakon posljednjeg koncerta na kojem je prisustovala, rekla da je ovaj najnoviji bio znatno bolji.
“Ja sam njoj u gotovo 20 godina napredovala. Rekla sam joj kako mi je to najveća nagrada koju mi može dati.”
Predstavila je i pjesmu A gdje si ti, svoj najnoviji singl nastao u suradnji s Alkom Vuicom i Zvjezdanom Ružićem.
Za neke – previše “art”
Priznala je da je iznenađena podacima o imitiranju posljednjeg singla.
“Fenomenalno mi je to da radio postaje gdje očekujete da se svira urbana glazba imaju jedno moje emitiranje, a neki tamo Radio Crna Mlaka ili Križevci ima 14. Ne mogu si to objasniti”, kazala je, dodajući kako su urednici Radio Brava komentirali da je nova pjesma previše “art”.
“To što sam previše art mi može biti i kompliment. Ja to sve shvaćam kao jedan kompliment”, istaknula je.
Govorila je i o utjecaju glazbenih urednika na hrvatsku glazbu: “Televizija je ogroman medij, ali mi nemamo televizijske emisije gdje se promovira nova glazba.”
Vjeruje da je trenutačno stanje u hrvatskoj glazbi prilično loše, posebno kritizirajući udruge koje, prema njoj, trebaju posvetiti veću pažnju skrbi o svojim glazbenicima.
“Nije li malo čudno da se 70% vrti strana glazba? Kaj briga Stinga kaj se on ovdje vrti? Kaj ti nije draže da vrtiš svoje? Valjda nije…”, kazala je pjevačica.
Kao dodatnu poteškoću ističe činjenicu da suvremeni umjetnici danas sami financiraju svoje projekte te često sami pišu svoje pjesme, bez podrške profesionalnih skladatelja.
“Donijela sam zvuk Disca. To je glazba koja se svirala u svijetu!”
Prisjetila se pjesme Gdje Dunav ljubi nebo, s kojom je 1987. godine nastupala na Jugoviziji, natjecanju za izbor za Pjesmu Eurovizije, gdje je izgubila od grupe Novi Fosili, koji su se plasirali na Eurosong s pjesmom Ja sam za ples. Kao i mnoge druge pjesme u karijeri Josipe Lisac, Gdje Dunav ljubi nebo je pjesma koja je kasnije postala hit.
Pjesma Ti si genije predstavlja još jedan takav primjer. Splitski TBF su 2000. godine stvorili svojevrsni omaž ovoj pjesmi te postigli veliki uspjeh sa svojim Genijem, no važno je napomenuti da je originalna verzija snimljena u SAD-u i objavljena još 1980. godine.
“Donijela sam zvuk Disca. To je glazba koja se svirala u svijetu. Donijela sam masteriziranu ploču, a nitko nije znao što je to mastering. Tek će TBF, bez upita, postići hit s njom. Kasnije mi se Saša ispričao, rekavši da su mulci koji ne znaju ništa.”
“Dođite! Uđite! Donesite nam…”
Iako rijetko govori o politici, podijelila je ono što naziva “generalnom slikom koja dodiruje sve nas.” O stanju u Hrvatskoj:
“Sinoć sam slušala Azru. Energičan rock koncert iz ’81 godine. Istovremeno mi se javila snažna sjeta. Ta rock energija ju nije mogla otjerati. Sve tužnija sam postajala. Osjetila sam i vidjela ogroman prazan prostor. Brisani prostor. Osjetila sam zbunjujuću energiju straha. Tihi žamor, vapaj. Riječi sam razaznala. Dođite! Uđite! Mi smo ovdje sami, usamljeni. Volimo kad nam netko dođe. Teško nam je. Frustracije su ogromne, agresija je permanentna. Svi snovi o lijepom, o svjetlu, su nestali. Mrak je nepodnošljiv. Gladni smo. Ne volimo sebe, niti svoje. Ne stvaramo svoje. Ne mislimo na svoje. Podcjenjujemo sebe i svoje. Duh je nestao. Um se poremetio. Urušilo se sve. Urušili smo sve. Pali smo. Teško ćemo ustati. Teško. Dođite! Uđite! Donesite nam…”
Za kraj je pozvala gledatelje na koncert za Valentinovo: “Donijet ću nešto lijepo, ali ostavimo da to budu iznenađenja.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare