Pred opozicijom u Srbiji je pitanje što poslije blokade "Gazele" u petak. Dok ih vlast optužuje da parazitiraju na tragediji, pojedini promatrači ocjenjuju da Vučić u panici bira lošu taktiku – možda prvi put otkako je na vlasti.
Nitko nema iluzija da će vlasti ispuniti zahtjeve postavljene na masovnom prosvjedu u ponedjeljak 8. svibnja, nakon što su prošlog tjedna dva krvava pohoda ostavila Srbiju u šoku, piše Deutsche Welle.
Osim ostavke ministra obrazovanja Branka Ružića, koja se ionako dogodila, u proglasu su tražene smjene na vrhu Ministarstva policije i BIA-e, u tijelu za nadzor elektronskih medija, zabrana reality emisija i oduzimanje licence televizijama Pink i Happy.
Doduše, neki kao predostrožnost vlasti tumače prekid emitiranja “Zadruge” na Pinku, reality-sapunice koja je označena kao oaza nasilja i prostakluka. No, jedno je pauza u emitiranju, a zabrana nešto drugo. Zato bi, kako za DW potvrđuju izvori u opoziciji, u petak 12. svibnja prosvjedna kolona trebala prošetati od Skupštine do mosta “Gazela”, koji će i blokirati na neko vrijeme.
Nakon toga će se pred šarenu grupu opozicijskih stranaka – od zelenih, do desničarskih – postaviti pitanje: što dalje? Kako se čuje u tim krugovima, neki su za obuhvatnu blokadu beogradskih ulica, drugi za dostojanstven protest koji bi primorao vlast na pogrešne poteze.
Izgleda da će odgovor dati masovnost idućeg skupa, kada će se vidjeti jesu li ljudi u ponedjeljak došli zbog tuge, gnjeva i solidarnosti, ili su osim toga spremni slijediti opozicijsku taktiku protesta.
Protesti neophodni
Protesti su potrebni, smatra politički filozof Filip Balunović, jer dva masovna ubojstva „nisu incident“.
“Oni su nuspojava naših društvenih i političkih problema i treba ih podići na najviši društveni i politički nivo”, kaže Balunović za DW.
“Desetljećima unazad imamo nasilje u javnom prostoru, vršnjačko nasilje, ubojstva. Nikad nismo imali da dijete ubija drugu djecu. Ali, čak i da ne povezujemo taj slučaj s našim društvenim patologijama, on je dovoljno snažan da širom otvori vrata svih naših problema. Imamo razloga tragati za mozaikom uzroka”, dodaje on.
Kako smatra Balunović, opozicija je dobro odigrala što je prosvjede označila “protestima protiv nasilja”. Sami zahtjevi, kaže, pokušaj su da se nađu “instant-odgovori na kompleksna i škakljiva pitanja”. “Razumijem da moraju izaći s nekakvim zahtjevima pa su stavili na listu ono što je moglo biti na listi i prije tragedija.”
Blaži među analitičarima naklonjenim vlastima su zamjerili slično. Sociolog Vladimir Vuletić ima, kako kaže, razumijevanja što opozicijski političari koriste priliku, ali nema što se kompleksne pojave svode na jednostavne zahtjeve.
“Izgleda kao u Nušićevoj ’Ožalošćenoj porodici’ – ljudi su se kao okupili da žale za pokojnikom, ali u stvari gledaju da izvuku nekakvu čar i korist. Ali opet, to je na neki način posao političara”, rekao je Vuletić na televiziji B92, na što je voditelj dodao: “Pa premada i politički lešinarili.”
Vlast udara iz svih oružja
Izgleda da je “političko lešinarenje” propisana ili bar omiljena sintagma medija bliskih vlastima. Istu etiketu je na naslovnici objavio bulevarski list Informer, dok je Alo naslovio: “Malo im je krvi, traže još”.
U tom tonu su i izjave vladajućih političara, koje prvi intonira predsjednik Srbije i SNS-a Aleksandar Vučić. On se u tjedan dana čak šest puta “obratio” građanima, najavljujući za 26. svibanj skup svojih pristalica u Beogradu, “najveći ikada”.
“Što ćete, zabraniti nam da nikad nemamo skup”, upitao je Vučić, tvrdeći da nije u pitanju “kontramiting” i da bi opozicija ukinula pravo na drukčije mišljenje. “Jedino pravo koje žele da postoji je pravo da nam otkidaju glave, da nas jure dok plivamo po Savi i Dunavu, dok nam siluju majke i ništa od toga ne kriju.”
Kako ocjenjuju neki politički komentatori, Vučić je i dva tragična masakra pretvorio u priču o sebi, a kao najveći problem zemlje opet označio – opoziciju.
“Iskreno, bio sam iznenađen Vučićevim potezima, ali ne u moralnom smislu, već u političkom”, kaže o tome Balunović. “Počeo je politički griješiti u odnosu na svoje birače.”
“I Vučićevi birači su u stanju šoka, treba im zraka. On je prije nego što su ljudi došli sebi počeo udarati politički. To je suludo, a uvjeren sam da jedan broj njegovih birača i suradnika misli da je neprimjereno. Reklo bi se da mu se malo uvukao strah. Ovo je vjerojatno najveći izazov otkako je došao na vlast”, smatra Balunović.
A što na izborima?
Premda vlast spominje i mogućnost ostavke kompletne vlade i novih izbora, poznavatelji prilika ne vjeruju da Naprednjacima odgovara izlazak na birališta dok su ljudi pod utiskom tragedija.
Narednog proljeća ionako su na redu lokalni izbori pa je izgledno da bi se s njima mogli održati i parlamentarni, a možda i predsjednički, ako Vučić odluči da s Andrićevog vijenca pređe u Nemanjinu 11.
No, pitanje je koliko rascjepkana opozicija može tu dobiti, posebno jer se sve otvorenije priča o vraćanju cenzusa na pet posto. Prije svega je pitanje može li SNS uopće izgubiti izbore koje sam organizira.
Filip Balunović kaže da krize mogu donijeti rast opozicijskim akterima, ali da oni, pojedinačno slabi, eventualno mogu pobijediti u šarenoj, velikoj koaliciji.
No, kako dodaje, sve ukazuje na to da vlast jednog dana ne može otići mirno jer je te mostove davno porušila. “Ne radi se tu o Vučićevom sklopu ličnosti, već je interesna mreža koju je uspostavio toliko razgranata i duboka da znači veliku turbulenciju za mnoge koji od ove vlasti profitiraju.”
“Ne kažem da će ovdje biti revolucije, ali uvijek su kod mogućih promjena jaki kontrarevolucionarni impulsi. Mnogi će zapeti rukama i nogama da se održe”, zaključuje Balunović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare