VIDEO / Potresni govor u Potočarima: "Našu djecu su ubijali jer su imala drugo ime, Europa i dalje priča priče"

"Ja sam Munira Subašić, preživjela sam genocid. U genocidu mi je ubijeno 22 člana moje uže obitelji. Među njima su moj muž i moj najmlađi sin, kojeg sam najviše na svijetu voljela", započela je svoje obraćanje, pred okupljenima iz cijeloga svijeta.

"Nosimo bol već 30 godina"

"Trideset godina nosimo bol u srcima. Slušamo laži, gledamo mržnju, veličanje ratnih zločinaca. Našu su djecu ubijali jer su imala drugo ime. Zato što su bili muslimani. A svijet i Europa – nijemo su promatrali", nastavila je Munira.

Podsjetila je da je nakon genocida ostalo pet i pol tisuća djece – siročadi. Djeca koja su gledala očeve kako umiru, majke kako se siluju, krv i progone.

"Neka su se djeca rađala i nakon smrti svojih očeva. Nemaju ni sliku da znaju kako im je otac izgledao. Pitaju nas: 'Sličim li na njega? Ima li moju kosu?' Dušmani nisu ubijali samo djecu – ubijali su i uspomene", poručila je.

"Europo, probudi se!"

Subašić je snažno kritizirala međunarodnu zajednicu i ukazala na globalne paralele.

"Danas mnoge majke u Ukrajini i Palestini proživljavaju ono što smo mi preživjele 1995. godine. Europa i dalje priča priče. Ako nas volite, zašto nas ne primate u NATO? Zašto nas ne primate u Europu? Mi tamo pripadamo, ne pripadamo mraku", naglasila je u svom obraćanju.

Govor Munire Subašić bio je i apel, i svjedočenje, i opomena. Istaknula je da pravda nije došla – umjesto nje, budi se fašizam.

"21. je stoljeće. Umjesto da bude pravde, počeo se buditi fašizam. Dokle ćemo stići – ne znam", zaključila je na kraju uz poruku da "mrtvu djecu nitko ne može vratiti te zločinci moraju biti kažnjeni: 'Ako moj sin ima ime i prezime – mora ga imati i onaj koji ga je ubio.'"

30. obljetnica genocida u Srebrenici

U Memorijalnom centru u Potočarima danas će biti ukopano još sedam žrtava genocida. Njihovi tabuti jučer su stigli u konvoju tišine. Više od 6.000 ljudi prošlo je put "Marša mira" – rutu dugu oko 100 kilometara kroz brda i šume, podsjećajući na put smrti koji su preživjeli prošli 1995. godine.

Prema podacima, tijekom srpnja te godine, ubijeno je najmanje 8.372 bošnjačka muškarca i dječaka. Među osuđenima za genocid su Ratko Mladić i Radovan Karadžić – obojica pravomoćno osuđeni na doživotni zatvor pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu