Nedavni podaci po kojima je broj oboljelih od ebole u zemljama zapadne Afrike znatno pao u relativno kratkom razdoblju potiču znanstvenike da se upitaju je li ovaj virus učinio jedan dio stanovništva otpornim na bolest, istodobno nemilosrdno ubijajući njihove susjede.
Znanstvenici raspravljaju o asimptomatskim slučajevima ebole, što znači da je riječ o osobama koje su bile izložene virusu i razvile antitijela, no bolest se kod njih nije razvila niti su zamijećeni bilo kakvi simptomi tipični za bolest.
“Nastojimo otkriti postoji li već kritična masa ljudi koji su bili u doticaju s virusom i bolešću, a uspjeli su steći otpornost na njega”, rekao je Philippe Maughan, visoki dužnosnik humanitarnog ogranka Europske komisije.
Posljednji podaci WHO-a govore o značajnom smanjenju broja zaraženih virusom ebole u Gvineji, Sijeri Leoneu i posebice u Liberiji.
Brojni stručnjaci smatraju da su za to zaslužne brojne pojačane i sustavno provođene mjere kontrole kojima je smanjen izravan kontakt sa zaraženim pacijentom ili s leševima, no moglo bi se raditi i o drugim faktorima.
Virolog Ian MacKay s australskog sveučilišta u Queenslandu smatra kako je moguće da se kod većeg broja stanovnika razvio neki oblik stečenog imuniteta na virus ebole. Bolest prolazi blago kao vrlo blaga infekcija kod koje nedostaju neki od karakterističnih obilježja bolesti ili je potpuno bez simptoma.
Ukoliko postoji veći broj takvih slučajeva, a znanstvenici ih s pouzdanošću uspiju izolirati, te bi osobe mogle pomoći u kontroli bolesti na konkretan način, primjerice brinuti o zaraženim pacijentima i u raznim potrebnim situacijama biti s njima u kontaktu.
Na taj bi se način osobama koje nisu stekle imunitet omogućilo da se ne izlažu potencijalnoj opasnosti od zaraze, a borba s bolešću bila bi puno lakša i uspješnija.