Bivša ministrica unutarnjih poslova koja je 'izbrusila zube' na useljeničkoj politici, slomila ih je na Brexitu. Uhvaćena između nesalomljivih briselskih tehnokrata i nepokolebljivih zagovornika brexita, dviju strana koje nikako nije uspjela pomiriti, premijerka Theresa May podnijela je ostavku.

Theresa May predstavila se kao “čuvarica narodne volje” kada je mjesec dana nakon referenduma o Brexitu imenovana premijerkom. 

May je prije toga glasanja formalno podržavala napore svoga prethodnika Davida Camerona da Britanija ostane u Uniji, ali je pričekala da njezin tadašnji šef pade u jamu koju si je sam iskopao nakon što su ga birači odbili podržati na referendumu.  

Bivša ministrica unutarnjih poslova izgradila je svoju političku reputaciju kao stroga čuvarica zakona i reda, pokazavši snagu karaktera kada je u govoru 2014. očitala lekciju policiji. Naglasila je tada da se radna etika mora promijeniti, istaknuvši probleme s rasizmom i seksizmom u policijskim radovima. 

Kći protestantskog vikara, May je u braku od 1980. i nema djece. Prvi je put izabrana u parlament 1997., a ministricom postaje 2010.

Kao ministricu unutarnjih poslova kritizirali su je za “neprijateljsku politiku” prema useljavanju, a potom kao premijerku da nije održala obećanje i zadržala neto-migraciju ispod 100 tisuća ljudi godišnje.

Slabo se angažirala u kampanji uoči referenduma o Brexitu što je neke promatrače potaknulo na nagađanje o kalkulantskoj naravi njezina karaktera. 

Kao premijerka, po mnogima, fatalno je pogriješila sazvavši prijevremene izbore sredinom 2017., a potom, nakon što je iznenađujuće izgubila većinu u parlamentu, i sklapanjem koalicije sa sjevernoirskim nacionalistima (DUP) da se održi na vlasti.

Uhvaćena između tvrdolinijaša u vlasititoj stranci i DUP-a s jedne i čvrstih briselskih birokrata s druge strane, May je vukla poteze koji su se činili jedan očajniji od drugog. 

U posljednjem pokušaju da uvjeri zastupnike da prihvate njezin sporazum o Brexitu, ponudila je ostavku ako ga prihvate. Niti to joj nije prošlo. 

May je za sebe govorila da je nije “razmetljiva političarka koja radi predstave” nego posvećena, marljiva javna službenica koja želi ispuniti ono za što su Britanci glasali prije tri godine. 

Česta ponavljanja slogana poput “Brexit znači Brexit” ili “snažna i stabilna vlada” priskrbila su joj nadimak “Maybot”.

Taj “ukočeni” imidž pokušala je otkloniti prvo plešući s mladima za posjeta Keniji i Južnoj Africi, a potom i na konferenciji vladajuće stranke uz “Dancing Queen” grupe ABBA, ali je uglavnom izazivala podsmijeh čudnim plesnim pokretima. 

U nedavnom radijskom intervjuu kazala je kako ju je jedan kolega svojedobno opisao kao “prokleto tešku ženu”, misleći na njezinu tvrdoglavost, otpornost i odlučnost. 

 “Prokleto teška žena” ipak nije uspjela isporučiti uredan Brexit i u četvrtak je napokon priznala da je vrijeme da to pokuša netko drugi.