Palestinski novinar pokazao od čega su napravljeni šatori u Gazi: "Kako da ovo izdrži oluju?"

"Javljam se iz zapadnog Khan Younisa, to mjesto je već tri godine po svim medijima jer je postalo sinonimom za tragediju i humanitarnu patnju", kazao je Ahmed Al-Najjar na početku razgovora.

"Ovdje su stotine tisuća raseljenih Palestinaca, oni su napustili svoje domove. Izraelska okupacija ih je bombardiranjem i napadima ubijala, oni su sada stiješnjeni na ovom malenom geografskom području.

Javljam se iz mjesta koje je prepuno šatora; posvuda se nalaze te krhke strukture u kojima su ljudi koji traže zaklon. Šatori su podignuti na području koje nikada nije trebalo biti namijenjeno za život. Prije genocida, u listopadu 2023., ovdje su se odvijale poljoprivredne aktivnosti, ljudi su dolazili na odmor, na plažu", dodaje.

"Ovo nije humanitarna zona, ovo je mjesto na kojem Palestinci umiru"

Al-Najjar opisuje katastrofalne humanitarne uvjete u Khan Younisu:

"Ali kada je počelo prisilno raseljavanje, ljudi su ovdje došli. To nije humanitarna ni zelena zona, kako to zove izraelska okupacija. To je mjesto s nehumanim uvjetima gdje Palestinci umiru. Nedostaje vode, skloništa, nema pristupa medicinskoj pomoći.

U zadnjih 48 sati dogodilo se nekoliko tragedija: došlo je do velike poplave, to je bila prva velika oluja ove sezone. Velik broj šatora je ili oštećen ili srušen, ljudi su ostali bez skloništa. Ovo je već četvrta zima od početka genocida da su ljudi smješteni na ovako malom području. Oni samo traže bolje sklonište, da ne moraju trpjeti bombaške napade, da se mogu nositi s ovim kišnim uvjetima", dodaje.

"Kako očekivati da će cerada debljine papira izdržati oluje koje su rušile zgrade?"

"Ovo što imam u ruci je komadić cerade koja se koristi za proizvodnju ovih šatora, gotovo je jednake debljine kao komad papira. Kako očekivati da će takav komad cerade izdržati oluje i kiše koje su rušile zgrade? Nema čak ni zgrada koje su neoštećene, ljudi su izloženi razaranjima i uništenjima. Trpe i konstantne zračne napade i bombardiranja, koja nisu prestala od početka tzv. primirja", kaže Al-Najjar.

"Ruku na srce, ovo je velika tragedija za ljude koji samo traže ono osnovno: zadovoljavanje potreba kako bi preživjeli", dodaje.

"Da barem mogu reći da postoji primirje. Ali nikada ga zapravo nije ni bilo"

Al-Najjar se osvrnuo i na činjenicu da u Gazi, kako ističe, zapravo ne postoji niti je ikada postojalo primirje. Napadi se nastavljaju danonoćno.

"Da barem mogu reći da postoji primirje. Ali nikada ga zapravo nije ni bilo. Od prvoga dana kada je trebalo stupiti na snagu, započelo je bombardiranjem izraelske okupacije. To se samo teoretski može nazvati primirjem.

S jedne strane, tu su smrtonosne vojne operacije koje se nastavljaju: izraelski masivni napadi avionima, dronovima, tenkovima, što nisu izolirani incidenti, oni se ponavljaju svakoga dana. Tu je i činjenica da sjedite u šatoru kod tzv. žute linije, koju je postavila izraelska vojska, i tu se ne može garantirati sigurnost ljudi, svakoga časa mogu stradati. Svaka noć je samo još jedno poglavlje kada vam meci zuje iznad glave i morate imati sreće da preživite do jutra", kaže.

"S druge strane, tzv. primirje trebalo je ići uz humanitarni protokol. Da je taj protokol zaista proveden, bismo li se suočavali s ovom krizom? Ljudi ne bi i dalje pogibali na vrlo okrutan način. Mislili smo da smo vidjeli dovoljno raznih vrsta ubijanja i proganjanja Palestinaca, ali ispaštanje i ubijanje se nastavljaju. I dalje nemamo ono osnovno za život, to blokiraju izraelske okupacijske snage, ljudi i dalje ispaštaju", dodaje Al-Najjar.

"Primjerice, peć na plin je privilegija za Palestince, niti jedan kamion s tim pećima ne dolazi u Gazu."

"Ako odaberete novinarski posao, stavljate metu na svoja leđa"

Osvrnuo se i na sustavnu izraelsku kampanju ubijanja novinara u Gazi od početka genocida 2023. godine.

"Ja sam palestinski civil. Svi civili ovdje su jednako u opasnosti: novinari, liječnici, medicinske sestre. Ne treba odvajati novinare od drugih ljudi, kao da smo neki drugi segment palestinske populacije. Nitko nije imun na ove napade i projektile. Ali ono što je frustrirajuće, ako odaberete ovaj put, novinarski posao, vi stavljate metu na svoja leđa. To nije nešto hipotetski, to je stvarnost s kojom se suočavamo: 250 kolega smo pokopali", kaže.

"Nadao sam se da ćemo zaustaviti taj broj, ali mislim da će ih biti i više. Izraelska okupacija tvrdi da ne cilja novinare, da se zalaže za slobodu govora i izvještavanja. Ali ako su doista zabrinuti zbog slobode govora, zašto i dalje, tri godine nakon početka ovog genocida, postoji potpuna zabrana ulaska stranih medijskih djelatnika u Gazu? Kada biste vi došli ovdje da vidite što se događa, to bi bilo puno bolje.

Novinare ubijaju na najokrutnije načine, to se uživo prenosi, bolnice su također pod napadom. Kada gledate kako se Gaza pretvorila u groblje i u najopasnije mjesto za novinare na svijetu, to vam govori kakav je osjećaj izvještavati u ovakvim teškim okolnostima", poručuje Ahmed Al-Najjar.