Kada Jens Stoltenberg uskoro podnese ostavku, on će iza sebe imati skoro desetljeće na poziciji glavnog tajina NATO-a. Od njega je četiri puta traženo da nastavi vršiti tu dužnost, jednom čak i nakon što je već prihvatio posao šefa Centralne banke Norveške.
Nije ni čudo što nitko nije želio zamijeniti gotovo stoičkog Jensa Stoltenberga u vrijeme koje je, između ostalog, obilježilo prekid odnosa s Rusijom i duboke napetosti s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.
Stoltenberg je čak dobio i nadimak “Trumpov šaptač“ zbog sposobnosti da ukroti grubog republikanca.
No, on će vjerojatno odstupiti s pozicije na samitu povodom 75. godišnjice ovog vojnog saveza, koji će se održati u srpnju u Washingtonu. Stoltenbergov mandat službeno ističe 1. listopada ove godine, piše Deutsche Welle.
Stoltenbergova bivša glasnogovornica Oana Lungesku zalagala se da se ranije izabere nasljednik, kako bi se izbjegle komplikacije. Naglasila je da je “zaista važno da se izbori održe dovoljno rano kako ne bi bili u koliziji s europskim izborima (u lipnju 2024.) ili s predizbornom kampanjom u SAD“.
“Molimo da se ne prijavljujte!“
Proces nije jednostavan. Pozicija generalnog tajnika NATO-a je možda jedna od najprestižnijih funkcija na svijetu, ali za nju ne postoji točan opis posla, lista kvalifikacija, kao ni procedure za prijavljivanje.
Tko želi tu poziciju, neće biti pozvan na razgovor i ne treba biti previše siguran da će je dobiti.
Washington se promatra kao ključni glas u izboru novog glavnog tajnika, ali i bilo koja od 31 članice NATO saveza može staviti veto.
“S druge strane Atlantika se zaista odvija puno zakulisne diplomacije“, rekao je Jen Leser, potpredsjednik Njemačkog Maršalovog fonda u Bruxellesu. “O svemu, od uredskih spajalica do nuklearne strategije, odlučuje se konsenzusom – tako to funkcionira i s glavnim tajnikom.“
Novi glavni tajnik NATO-a mora se suočiti s Rusijom – ali ne tako žestoko da izazove strah od direktnog rata – i mora biti spreman braniti postojanje saveza bez provociranja njenih kritičara.
Tijekom više godina u kojima se razmišljalo o nasljedniku, na stolu se pojavilo nekoliko dodatnih točaka: rado bi bio viđen kandidat iz zemlje sa značajnim budžetom za obranu ili, za promjenu, netko iz zemalja saveznica s juga ili istoka, nakon 15 godina liderstva iz Skandinavije. I naravno, ne bi bilo loše ako izbor padne na neku ženu.
Kadrovski ringišpil
Mnoga imena su se pojavljivala u igri – i ponovno nestajala. Raniji favoriti, poput danske premijerke Mete Frederiksen i bivšeg britanskog ministra obrane Bena Volasa, navodno su čak razgovarali s američkim predsjednikom Joe Bidenom o svojim šansama, ali su nakon toga, bez dodatnih objašnjenja, povukli kandidaturu.
Trenutno su estonska premijerka Kaja Kallas, letonski ministar vanjskih poslova Krisjanis Karinš i odlazeći nizozemski premijer Mark Rute otvoreno zainteresirani za posao.
Pri tome Rute slovi za favorita. On je, poslije Viktora Orbana, premijer s najdužim stažom u NATO-u i smatra se “sigurnijim“ izborom od političara s Baltika, sve dok rat Moskve protiv Ukrajine dominira na dnevnom redu Alijanse.
“Postoji osjećaj da bi netko iz baltičkih država na čelu NATO-a mogao biti na neki način kontraproduktivan, a ne od pomoći“, kaže Kristi Raik, zamjenica direktora Međunarodnog centra za odranu i sigurnost u Talinu.
Ona je drukčijeg mišljenja. “Teško je utvrditi u čemu bi točno mogao biti problem, jer su odnosi s Rusijom trenutno zamrznuti. Malo je vjerojatno da će u doglednoj budućnosti diplomatski odnosi biti obnovljeni.“
Upadljivo je da je Rute jedini kandidat o kojem su ambasadori pri NATO-u već diskutirali, otkrila je Lungesku. I to u neformalnom procesu koji se odvija paralelno sa savjetovanjem šefova država i vlada i naziva se “Deans Coffee”.
Na te razgovore o važnim temama ostalih 30 kolega poziva najstariji ambasador pri NATO savezu, a trenutno je to hrvatski ambasador Mario Nobilo. “Postoje neke zemlje koje se još nisu odlučile, koliko je meni poznato“, kaže Lungesku o Ruteu, “ali radi se na dogovoru.“
Lista kandidata
Sve se to događa iza kulisa, ali Kallas se ne ponaša kao da to ne primjećuje. Na jednom skupu u Sjedinjenim Državama u studenom, ona se javno našalila o očiglednom zanemarivanju kriterija.
“Glavni tajnik bi svakako trebao biti iz zemlje koja dva posto svog bruto domaćeg proizvoda izdvaja na obranu. I bilo bi lijepo da je to žena“, podsketila je: “Dakle, logično je da će to biti Mark Rute.“
Publika se tek stidljivo nasmijala, a razočaranje Kallasove bilo je očigledno.
Estonska potrošnja za obranu će sljedeće godine premašiti tri posto bruto nacionalnog proizvoda, dok će Nizozemska jedva prijeći dva posto. Na pitanje želi li i dalje biti razmatrana za posao, kratko je odgovorila: “Da.“
VWashington ne gleda blagonaklono na zemlje koje za vojni budžet izdvajaju manje od dva posto, koliko predviđaju ugovori NATO-a. Posebno je Donald Trump bio kritičan prema tome.
Kallas može ukazivati na budžet za obranu, ali Rute ima asa u rukavu. Kada se prije pet godina u Bijeloj kući sreo s Trumpom, viđeni su kako se šale i tapšu po ramenima. “Mi smo tijekom proteklih godina postali prijatelji“, naglasio je Trump.
Ipak, još jedna prepreka za Rutea?
Nizozemac bi se mogao suočiti s preprekom oličenom u Viktoru Orbanu, s kojim se posljednjih godina nekoliko puta sukobljavao i koji je već izrazio protivljenje izboru Rutea za glavnog tajnika.
Promatrači ne isključuju mogućnost da se u posljednjem trenutku pojavi kandidat koji ispunjava više neslužbenih uvjeta. “Ništa nije gotovo dok se sve ne odluči“, upozorava Lungesku.
Kristi Raik smatra da će bilo tko na toj funkciji imati težak posao. “U svakom slučaju, mi kao Europljani moramo osigurati da se SAD i dalje osjećaju odgovornima.“
Samo jedno je izgleda sigurno: Stoltenberg će izgubiti trku za glavnog tajnika NATO-a s najdužim stažom. Bio je blizu, ali Nizozemac Joseph Luns je na toj funkciji proveo čak 13 godina, od 1971. do 1984. godine.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!