'Veliki, golemi dogovor' nije savršen: "Imamo tri problema, zašto Europa ne bi bila prva?"

'Veliki, golemi dogovor' i 'najveći sporazum ikad postignut', epiteti su koje su u nedjelju navečer pred medijima prosipali američki predsjednik Donald Trump i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen.

Sastanak koji je trajao sat vremena na prvi je pogled riješio gotovo jednomjesečne strahove europskog gospodarstva. Naime, Trump je početkom srpnja najavio da će od 1. kolovoza uvesti carine na uvoz iz EU, ako se ne postigne trgovinski sporazum. To bi znatno utjecalo na profite, prvenstveno u farmaceutskoj i automobilskoj industriji, a potom i u svima ostalima izvozno orijentiranima prema Americi.

Ovim dogovorom su carine na gotovo sve europske proizvode određene na 15 posto. Treba reći da su dosad one iznosile 10 posto. No, ova 'jedinstvena' carinska stopa se odnosi i na automobile koji se trenutno 'ocarinjuju' s 27,5 posto te na poluvodiče i farmaceutske proizvode. Ta se carina neće dodavati nijednoj postojećoj, ali ni izuzecima kojih, naravno, ima, piše tportal.

Naime, carine na europsko željezo i aluminij ostaju na 50 posto, ali bi se kasnije trebale smanjiti i zamijeniti kvotama za uvoz. Zanimljivo, neće se cariniti zrakoplovi i dijelovi za njih, kemijski proizvodi, generički lijekovi, oprema za poluvodiče, dio poljoprivrednih proizvoda te rijetki minerali. SAD tek treba donijeti odluku o carinama na čipove i farmaceutske proizvode koji će biti dio nekog budućeg američko-europskog sporazuma, zajedno s alkoholnim pićima.

Spriječen trgovinski sukob

Njemački kancelar Friedrich Merz ocijenio je kako su time 'uspjeli spriječiti trgovinski sukob'. Irski premijer Micheal Martin smatra da je time spašeno puno radnih mjesta u njegovoj zemlji, jer su se vodeće američke kompanije ondje preselile zbog nižih poreznih davanja, a talijanska premijerka Giorgia Meloni je dogovor nazvala 'pozitivnim', ipak pozvavši na oprez.

No, Federacija njemačkih industrija (BDI) upozorava da je sporazum 'neadekvatan kompromis i šalje katastrofalan signal usko povezanim gospodarstvima s obiju strana Atlantika', a kritici su se pridružio francuski ministar za europske poslove Benjamin Haddad te kolega mu za industriju Marc Ferracci, koji su ustvrdili da je sporazum 'neuravnotežen' te da bi mogli proći mjeseci prije nego što se sve ispregovara do detalja.

'To je model sličan onome s Japanom, neki kompromis je napravljen. To nije ništa neuobičajeno, nema tu ništa novoga u smislu mjera koje se koriste. Rekli ste da će carine na željezno i aluminij biti 50 posto, pa će kasnije doći kvote. To je sve opet ograničenje, samo kroz drugačiji alat, ali isto ide u dio protekcionističkih mjera; kvota, kontingenata, carina, kvantitativna ograničenja koja se koriste i imaju efekt carina, ali se drugačije zovu i obračunavaju', objasnio je profesor političke ekonomije Luka Brkić.

Na Japan se osvrnuo zbog toga jer je ta zemlja nedavno sa SAD-om potpisala vrlo sličan trgovinski sporazum. Carine na uvoz će biti 15 posto, a uz to Japan se obvezao na investicije u SAD vrijedne 550 milijardi dolara.

EU se pak obvezala na direktne investicije u Ameriku vrijedne 600 milijardi dolara te na trogodišnji uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) vrijedan 750 milijardi dolara. Ali, to nije sve! Tu je još i nabava američkog nuklearnog goriva, ali i vojne opreme, zbog čega je valjda i predložen vojni proračun od 800 milijardi eura te podizanje izdvajanja za obranu drugih članica NATO-a (sve mahom europskih) na pet posto svog BDP-a.

Konstrukcijski deficit

Zbog toga mnogi smatraju da je Amerika i u ovom sporazumu puno bolje prošla. Mađarski premijer Viktor Orban ustvrdio je da je 'Trump pojeo von der Leyen za doručak'. Sličnog je stava, ali u nešto finijem verbalnom okviru i profesor Brkić.

'Europa je ponovno pokazala da je, neću reći kapitulirala, ali da je na jedan model kojeg koristi taj nesretnik iz DC-ja, pristala pojedinačno kao i cijeli svijet po modelu 'zavadi pa vladaj'. Svatko tu pokušava pronaći neku svoju nišu kako bi prošao što bolje, da ga taj uragan prijetnji, ucjena i blokada ne bi sustigao. Mislim da to nije dobro, jer se američka strana pokazuje lošim hegemonom. SAD više nije hegemon, a pokušava prijetnjama, ucjenama i ne znam čime sve ne, realizirati svoj plan 'Amerika na prvom mjestu'. Ne znam zašto Europa ne bi bila na prvom mjestu, Japan, Kina, Rusija ili bilo koja zemlja na ovome svijetu', ustvrdio je Brkić.

Iz prvih komentara koje su stigle s različitih strana, već se vidi razjedinjenost europskih čelnika. Brkić upozorava na taj 'konstrukcijski deficit', unatoč financijskom suficitu, jer se zapravo radi o zajednici 27 nacionalnih država kojima nije u potpunosti dokinut suverenitet u odlučivanju. Trump to zna, smatra profesor političke ekonomije, dodajući da je i u pregovorima s Bruxellesom koristio svoju provjerenu taktiku.

'Daje maksimalne zahtjeve i onda se povlači. Pogledajte situaciju s Kinom. On je shvatio da Kinu ne može ucjenjivati, niti je dovesti u poziciju podređenosti. Na prvi pogled ovo izgleda kao kompromis, Europa je nešto napravila, ali to pokazuje da Europa nije svjesna koliko je jaka i koliko bi ustvari mogla biti jaka na razini ideje, demokracije, liberalnih poredaka, solidarnosti, blagostanja, socijalne države... To je razočaravajuće, osjećam se loše kao Europljanin, ali od postojećeg rukovodstva EU nije bilo ništa bolje za očekivati', poručio je.

Stvaranje energetske i vojne ovisnosti

Ustvrdio je da uvoz LNG-a nije dobar, jer se radi o praktički najskupljem energentu. No, to postavlja pitanje stvaranja nove energetske ovisnosti Europe. Do agresije na Ukrajinu, EU je gotovo u potpunosti ovisila o ruskoj nafti i plinu. Von der Leyen je, spominjući detalje dogovora, spomenula da 'ruski LNG i dalje ulazi na mala vrata'. Prema podacima Europske komisije, ruski plin je lani činio 19 posto uvoza. No, uvoz američkog LNG-ja je ionako porastao na 45 posto, pa bi ovaj 'deal', značio daljnje povećanje ukupnog udjela američkog plina u uvozu.

Drugi je problem već spomenuta nabava vojne opreme. Nju je problematizirao i Orban, pitajući se tko će nabaviti to oružje, jer 'Europska komisija nema vojsku'. No, tome vjerojatno u prilog ide onih 800 milijuna eura iz obrambenog paketa, iako se u njemu spominje i razvoj europske vojne industrije, odnosno proizvodnje naoružanja. Brkić smatra da će većina ipak otići na nabavu američkog oružja.

'Priča se o europskim obrambenim snagama i vojsci. To je suludo. Koji će to Europljanin ginuti pod plavom zastavom sa 12 žutih zvjezdica? Tko će biti zapovjedni kadar? Na kojem će se jeziku izdavati naredbe? Europa nije država', naglasio je Brkić samo jedan od, kako smatra, tri velika problema s kojima se EU suočava.

'Europa ima tri velika problema. Ima problem konkurentnosti svog gospodarstva, ima problem sigurnosti zbog rata u Ukrajini i energetsku priču. To ne može rješavati parcijalno, od slučaja do slučaja. To su strateška područja, koja zahtijevaju puno jaču integraciju Europe, nego što ju sad ima, nešto što bi se kolokvijalno moglo zvati Sjedinjene Države Europe. Ali, ona nema zajedničke politike konkurentnosti, sigurnosti, niti energetike. Neće ih ni imati bez dublje integracije, a to pitanje je politički preosjetljivo, kao da se to gura pod tepih. Europa je zbog toga toliko krhka, lomljiva, neodlučna, podanički nastrojena i s trulim kompromisima', ustvrdio je profesor Brkić, a piše tportal.