Istraga o covidu u Velikoj Britaniji: Lockdown se mogao izbjeći da su druge mjere ranije uvedene

Izvješće razmatra jesu li lockdowni bili pravovremeni i razumni te kakav je utjecaj kršenje pravila u samom vrhu vlade imalo na povjerenje javnosti. BBC je na jednom mjestu prikupio neka od glavnih otkrića.

I, treba naglasiti, riječ je isključivo o podacima i situacijama koje se tiču Ujedinjenog Kraljevstva.

Lockdown se mogao izbjeći?

Ono što izaziva najviše pažnje jest dio koji kaže kako se lockdown mogao izbjeći da su mjere poput socijalnog distanciranja i izolacije osoba sa simptomima, zajedno s članovima njihovih kućanstava, bile uvedene ranije od sredine ožujka 2020.

"Kada su ministri konačno reagirali, već je bilo prekasno i lockdown je bio neizbježan", stoji u izvješću.

Do kraja siječnja 2020. "trebalo je biti jasno da virus predstavlja ozbiljnu i neposrednu prijetnju", dok je veljača 2020. bila "izgubljeni mjesec", a opći nedostatak hitnosti u britanskoj vladi bio je "neoprostiv", zaključuje istraga.

Dobrovoljne mjere u UK-ju uvedene su 16. ožujka 2020., a sedam dana kasnije uslijedio je potpuni lockdown s ostankom kod kuće.

Uvođenje lockdowna tjedan dana ranije, 16. ožujka, značilo bi 23.000 manje smrtnih slučajeva u Engleskoj tijekom prvog vala, prema modeliranju. To bi predstavljalo 48 posto manje smrti u prvom valu.

No izvješće ne sugerira da bi se ukupni broj smrtnih slučajeva u cijeloj pandemiji - 227.000 u Ujedinjenom Kraljevstvu do 2023., kada je proglašena završenom - smanjio ranijim lockdownom.

To je vrlo teško utvrditi jer ovisi o nizu drugih faktora koji su mogli smanjiti ili povećati broj smrti kako je pandemija odmicala.

Izvješće opisuje "toksičnu i kaotičnu" kulturu u središtu britanske vlade tijekom odgovora na pandemiju, što je, kako stoji, utjecalo na kvalitetu savjeta i donošenja odluka.

"Kultura straha"

Iako navodi da su brojni visoki dužnosnici i savjetnici pokazivali loše ponašanje, glavni savjetnik Borisa Johnsona, Dominic Cummings, opisan je kao "destabilizirajući utjecaj".

Navodi se da su njegove radnje "značajno pridonijele kulturi straha, međusobne sumnje i nepovjerenja koja je otrovala atmosferu u Downing Streetu 10".

Tadašnji premijer Boris Johnson također je kritiziran zbog pretjeranog optimizma pred nadolazeću pandemiju i "kolebanja" oko ključnih odluka o lockdownu.

Izvješće navodi da je Johnson "trebao ranije shvatiti da se radi o izvanrednoj situaciji koja zahtijeva odlučno vodstvo". Umjesto toga, on nije uočio hitnost situacije "zbog optimizma da će sve biti u redu", navodi se.

U međuvremenu, njegovog ministra zdravstva Matta Hancocka, Hallett optužuje da nije bio dovoljno "iskren" o sposobnosti Ujedinjenog Kraljevstva da se nosi s virusom.

"Trajni ožiljak"

Iako su lockdowni iz 2020. i 2021. nedvojbeno spasili živote, oni su također "ostavili trajne ožiljke na društvu i gospodarstvu, zaustavili uobičajeno djetinjstvo, odgodili dijagnozu i liječenje drugih zdravstvenih problema te produbili društvene nejednakosti", stoji u izvješću.

Djeca nisu bila dovoljno prioritetizirana, a vladajući nisu ozbiljno razmotrili posljedice zatvaranja škola, tvrdi se u izvješću koje prenosi BBC.

Navodi se i da velika većina djece nije bila u riziku od ozbiljne izravne štete od Covida, "ali je jako patila zbog zatvaranja škola i obveze ostanka kod kuće".

Podrivanje povjerenja javnosti

Izvješće kaže da je kršenje pravila od strane političara i njihovih savjetnika podrivalo povjerenje javnosti u donošenje odluka i značajno povećalo rizik da ljudi neće poštovati uvedene mjere.

Navodi događaje poput Cummingsovog putovanja u Durham i Barnard Castle u ožujku 2020.; dva odlaska glavne liječnice Škotske, dr. Catherine Calderwood, u drugu kuću tijekom lockdowna; te posjete znanstvenog savjetnika prof. Neila Fergusona ženi s kojom je bio u vezi, tijekom lockdowna.

Kada su u studenom 2021. izašli detalji o zabavama i društvenim događanjima u Downing Streetu, došlo je do "javnog ogorčenja", navodi izvješće.

Johnson i Rishi Sunak kasnije su kažnjeni novčanim kaznama zbog svojih postupaka.