Je li Vladimir Putin već istrošio resurse koje je namijenio ovom napadu na Ukrajinu? To je mišljenje umirovljenog visokog generala američke vojske, Mikea Repassa, koji je radio s ukrajinskim sigurnosnim snagama od 2016. i prema tome ima dobar uvid u konflikt. Bivši zapovjednik američkih specijalnih operacija u Europi, Repass sada pruža obrazovanje i savjetodavnu podršku ukrajinskoj vojsci.
CNN-ov Peter Bergen razgovarao je s Repassom prošli tjedan o tome kako su novo vodstvo i obuka znatno poboljšali ukrajinsku vojsku u posljednih nekoliko godina, kakvu vrstu protutenkovskog i protuzračnog oružja Ukrajinci žele od SAD-a i NATO-a i što očekuje da će se sljedeće dogoditi u ratu.
Repass predviđa da bi ruska invazija mogla ukrajinske gradove sravniti sa zemljom i stvoriti izbjegličku krizu koja će preplaviti granične zemlje i destabilizirati središnju i istočnu Europu.
VEZANE VIJESTI
Ipak, iako bi Rusi mogli nadjačati čvrstu ukrajinsku obranu, Repass vjeruje da neće uspjeti držati zemlju pod kontrolom jer Putin nema dovoljno snaga da beskonačno okupira velike dijelove Ukrajine. Ukratko, Putin je odgrizao više nego što može prožvakati.
Jednom rečenicom, Ukrajina je dosad pokazala nevjerojatnu snagu. Rusiji će biti teško pokoriti ih jer su spremni boriti se dok to ne postane naizgled “uzaludno”, ili dok više ne budu imali resursa, govori Repass. “Rusija je možda nadjačala Ukrajinu tehnologijom, oružjem i ljudstvom, ali teren je na strani branitelja, što po meni znači da Ukrajinci imaju šanse pružiti otpor”, nastavlja. “Postoji nekoliko scenarija kako će se ovo odigrati”.
Bergen: Zašto se Ukrajinci bore bolje od očekivanog?
Repass: Nisam iznenađen što se ukrajinska vojska ovako dobro bori. Ali jesam iznenađen letargijom ruskog napada; čini se da je spor i vuče se prema sjeveru. Na istoku ih Ukrajinci razbijaju. Jedino na jugu uspijevaju ostvariti neki napredak.
Putin je očekivao da će Ukrajinci kapitulirati kao što je bio slučaj 2014. kada je zauzeo Krim, ali sve u svemu SAD i NATO su otada obavili fantastičan posao obučavajući ukrajinsku vojsku i pretvarajući je u kvalitetnu obrambenu snagu. Razlika između 2014. i ovoga što gledamo sada jest što je vodstvo Ukrajine čvrsto odlučilo ujediniti se sa Zapadom – politički, vojno i ekonomski.
Novo vodstvo je zaista ubrzalo sve reforme koje su krenule ranije. Da su imali još godinu, dvije, sada bi bili u potpuno drugačijoj poziciji: više bi nalikovali na vojsku zemlje članice NATO-a. U posjetu specijalnim jedinicama prošlog rujna, odmah sam vidio da su ti dečki fantastično trenirani: djelovali su kao naša vojska.
Bergen: Činilo se da će Putinov napad na Ukrajinu izgledati kao američko preuzimanje Bagdada 2003., da će Rusi vrlo brzo uspjeti obezglaviti ukrajinsku vlast.
Repass: To je cijeli svijet očekivao. Strateški NATO-va pozicija bila je: ‘Hej, nećemo se miješati u ovo jer će, dok se mi uključimo, cijela stvar već biti gotova. Nećemo riskirati politički kapital s nuklearnom velesilom.’ Sada pak gledamo u malo drukčiju geostratešku sliku – ukrajinska obrana je poprilično uspješna. Ukrajinci su sada na braniku liberalnih demokracija Europe.
Bergen: Kakvo oružje sada NATO i SAD trebaju dati Ukrajincima? Jesmo li došli do točke kad je prekasno pokušavati s opskrbom oružjem zbog logističkih problema?
Repass: Nije prekasno. Svaki ukrajinski taktički zapovjednik traži protuzračnu i protutenkovsku obranu. Oni znaju gdje je neprijatelj. Znaju kako doći do njega, ali nemaju za to načina na terenu. Došlo je do zagušenja u dotoku oružja jer je taj put otvoren tek prije nekoliko dana, to oružje nije još došlo do ukrajinskih postrojbi.
Ne govorim u ime NATO-a, ali vjerujem da moraju otvoriti jedinstveni kanal komunikacije. Sada je stanje takvo da su razgovori između ukrajinskih zapovjednika i zemalja koje pružaju vojnu potporu otežani i neujednačeni.
Druga stvar je da, s obzirom na to da ovo nije NATO-va operacija, Savez nije službeno oformio centre za koordinaciju i logističku kontrolu. Mnogo je improvizacije u ovoj koaliciji. Mnogo toga se može obaviti između zemalja članica NATO-a da bi se ubrzala dostava oružja.
Bergen: Zašto kolona tenkova duga 65 kilometara pokušava zauzeti Kijev? To je poprilično neobično.
Repass: Da, svi su zbunjeni time. Mislim da ima par stvari koje su se tu dogodile. Da, taj konvoj je sad dug preko 60 kilometara, ali nije bio takav u startu. U početku je krenulo negdje između 50 i par stotina konvoja. Došlo je do krkljanca zbog kvarova i ljudskih gubitaka. Usto, ako se tenkovi i vozila pokrenu s te ceste, naletjet će na novi problem. Taj dio zemlje pun je blata koje se stvara u proljeće i možemo očekivati da će takvo stanje na terenu potrajati još nekih šest tjedana.
Njihova mobilnost je ozbiljno sputana na sjeveru zemlje. Na jugu taj problem nemaju, takve ogromne konvoje ne vidimo tamo, nego samo sjeverno.
Bergen: Zašto je ovo tako loše isplanirano? Ili je slučaj samo u lošem vremenu koje im ne ide na ruku?
Repass: Pretpostavljamo da su Rusi sposobni dobro planirati, ali definitivno mogu i loše planirati. Ni u jednoj vježbi tijekom obuke nisu trenirali na ovakvoj razini. Nisu dobro upoznati s aspektima ovako velikih manevara kakvi su im sada potrebni.
Bergen: Što je sljedeće?
Repass: Slijedi nam ruska kampanja da sravne gradove sa zemljom i stvore izbjegličku krizu koja će preplaviti granice i okolne zemlje, i da destabiliziraju središnju i istočnu Europu. Ciljat će infrastrukturu vlasti i zapovjedne i kontrolne centre – javne komunikacije, internet, radio tornjeve, telefonsku mrežu – sve što mogu da ometu komunikacije, da odvoje ljude od vlade.
Rusi žele stvoriti masovnu paniku u društvu da bi prouzročili probleme vladi i uništili odlučnost naroda. Već sada je preko milijun ljudi pobjeglo iz zemlje koja ima populaciju od nekih 41 milijun. Ta brojka će se značajno povećati. Gledat ćemo milijune ljudi koji bježe prema zapadu.
Bjelorusija i Rusija će vjerojatno proglasiti izvanredno stanje da bi ugušili bilo kakvu javnu raspravu, medije, internet, ikakav potencijalni otpor u vlastitim zemljama. Vjerojatno će udružiti snage, pokušati zatvoriti ukrajinsku zapadnu granicu da bi, prvo, stvorili još veću humanitarnu krizu i drugo, onemogućili bilo kakvu dodatnu opskrbu sa Zapada. U tom trenutku ukrajinska vojska nastavit će se boriti najviše zapadno od rijeke Dnjepar. Na drugim mjestima, pogotovo u urbanim centrima, imat ćemo ustanke. Pokreti otpora bit će ili unaprijed planirani ili spontani, ali zadat će Rusima koliko god boli i uništenja mogu.
VEZANE VIJESTI
Tu dolazimo do problema „probavljanja.“ Rusi će možda progutati Ukrajinu, ali je sigurno neće moći probaviti. Bit će previše problematično zadržati kontrolu, u jednom trenutku morat će je ispljunuti. Srž stvari je da se okupacija ne isplati. Rusi će možda s vremenom uspostaviti kontrolu nad urbanim centrima, ali njih dijele ogromni dijelovi teritorija – 50, 80 kilometara – gdje nema ničega. Mnogo malih sela i gradova nije pod ruskom kontrolom.
Razina uništenja zgrozit će Europu i sjevernu Ameriku. Argument protiv intervencije izblijedit će pred slikama ljudske patnje. Potencijalna koalicija voljnih možda nametne nešto poput zone zabrane letova ili sigurne oaze za izbjeglice i stanovnike velikih gradova.
Bergen: Što je najmanje što Putin želi postići u Ukrajini?
Repass: Ključna stvar koju on želi kontrolirati je kanal na sjeveru Krima. Kad je izvršio invaziju na Krim i Donbas 2014., Ukrajinci su taj kanal zatvorili. On je presušio i na Krimu su otada ovisili o podzemnim izvorima. I oni su u međuvremenu presušili. Putin više nije imao izvore svježe vode na Krimu. Rusi su osvojili taj kanal i svježa voda je tek sad došla na Krim. Putin je to morao učiniti.
Također, želi kopnom povezati Donbas s Krimom i osigurati rutu i izvor kanala na sjeveru Krima s rijekom Dnjepar. Time bi imao kontrolu nad cijelim teritorijem istočno od rijeke, do Kijeva na sjeveru i na potezu sjeveroistočno do Donbasa. Ako Putin zauzme dovoljno teritorija istočno od rijeke, bit će spreman odreći se svega drugoga.
Ali Putinove trupe, koje broje nekih 175.000 vojnika, ne mogu držati kontrolu nad tim teritorijem. Teško je reći koliko snaga bi mu za to trebalo. Rusi bi morali imati dovoljno snaga da natjeraju ukrajinsku populaciju da surađuje s ruskom vladom. Tijekom Drugog svjetskog rata njemačkoj vojsci je trebalo mnogo snaga da pokore Ukrajince i nastave pohod na jug Rusije.
Ne vidim kako će Putin to postići.
Mislim da zapadne liberalne demokracije imaju moralnu i političku obvezu podržati zemlju koja se bori za vlastitu nezavisnost i liberalni poredak po uzoru na Zapad. Gdje ćemo se, ako ne ovdje, suprotstaviti autokratskoj i revizionističkoj sili? Što bi Gruzija i Azerbajdžan trebale zaključiti promatrajući našu bojažljivost dok se suočavamo s ovim zlom? Sigurno možemo očekivati da će Tajvan biti sljedeći. Ruski napad na Ukrajinu je primjer predatorstva vojno snažnih zemalja nad slabijima. Malo nas je mislilo da će do ovoga doći, ali sada smo tu. Što ćemo učiniti?
Povijest nije bila blaga prema zemljama koje toleriraju takvu agresiju. Koncepti teritorijalnog integriteta i demokracije ne mogu završavati na granicama NATO-a. Hoćemo li ostaviti ostatak svijeta vukovima i povući se na jedan sigurni otok? Ruski napad na Ukrajinu ne smije uspjeti, ako želimo izgraditi i sačuvati benefite demokracije izvan granica saveza.
Tijek događaja iz minute u minutu pratimo OVDJE.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare