Novi biskup gospićko-senjski, karmelićanin o. Zdenko Križić, u intervjuu koji je dao Večernjem listu govori: 'Ne idemo prema gay osobama sa sumnjama, rezervama, kao da su oni samo teret i ništa drugo. Ne, tako ih ne gledamo...'
‘Često se, kada se kaže interes Crkve, shvati pogrešno. I najredovitije misli se na materijalni interes ili u smislu nekakve ideologije. Međutim, to nema veze sa stvarnošću. Može biti ljudi u Crkvi koji će na krivi način naviještati ili svjedočiti, to priznajem, ali Crkva kao takva ne može imati taj interes. Interes Crkve je narod. Ono što je za njega dobro. Interes Crkve je da taj narod ima moralne vrijednosti, da bude osjetljiv za pravednost, osjetljiv za slabe, za najranjivije i najsiromašnije. To je na prvome mjestu. I što se više dolazi do toga, Crkva će biti itekako zadovoljna bez obzira na sve drugo’, kaže biskup Križić u razgovoru s Darkom Pavičićem za Večernji list.
Papa kaže da pastiri moraju mirisati po ovcama?
PROČITAJTE JOŠ
Ako smo uzeti iz naroda, moramo biti za narod. Pastiri su, prije svega, svjedoci. To nisu pastiri koji štapom tjeraju nekoga ispred sebe, vode nekoga a da ga se ne pita ili da se s njim ne konzultira s obzirom na određene vrijednosti. Oni moraju živjeti s narodom…
Osjeća li crkveni vrh što je danas potrebno narodu?
Teško mi je govoriti kroz određene detalje ili jake argumente jer sam sudjelovao samo djelomično na jednom zasjedanju HBK. Tamo se razgovara o tome, o informacijama koje dolaze s terena, ali ima uvijek biskupa koji mogu biti više u izravnom kontaktu s narodom i onih koji informacije primaju preko svećenika ili laika. Episkopat je svjestan situacije naroda. I nije, niti može biti indiferentan. Ne bih rekao da se stvorio neki razdor. To se nekada prenaglašava, možda i kroz medije, ne bih rekao zlonamjerno, ali zbog nepoznavanja situacije nekad se interventi hijerarhije tumače kao podrška nekoj političkoj stranci ili nekim svojim osobnim interesima. Što niti jest, niti smije tako biti. Tako da možemo vidjeti na terenu, družeći se s narodom, da se nije izgubila ta nit i povezanost. Istina, postoji mnogo pucanja veza tamo gdje ni biskupi ni svećenici ne mogu učiniti mnogo.
Što da vam dođe gay osoba ili par?
Uputio bih ih u osobni odnos s Bogom. Ono što vrijedi za njega, vrijedi i za mene i za onoga drugoga tko nije gay. To znači da čovjek sam dođe kroz molitvu i meditaciju do određenog iskustva. Razgovarao bih s njima kako bih razgovarao sa svakim vjernikom, ako je došao iz tih motiva, dakako, da traži Boga ili Boga ne razumije. Ili koji nekad ne može razumjeti zašto taj Bog, dobri Bog, dopušta trpljenja nevinih, određene probleme, poteškoće onima koji mu se utječu, koji ga mole… Često su to teške teme za ljude vjere. I o tome bih s njima razgovarao. Ulaziti u ono drugo nema smisla, jer su ti ljudi takvi, niti su oni to birali, jednostavno su tako rođeni i treba ih poštovati. Očekivati da mi vjenčavamo u Crkvi crkvene gay brakove, crkveni nauk zasad to ne dopušta. Ali to ne znači da su ti ljudi manje vrijedni, da oni u Crkvi trebaju biti marginalizirani. Ne, apsolutno ne!
Moraju biti poštovani i moraju se uključiti. Konačno, oni mogu kao vjernici i u Crkvi dati svoj nemali doprinos u duhovnom rastu kršćanske zajednice, vjerničkom i sveukupnom rastu zajednice naroda kao takvog. Stoga to nisu ljudi prema kojima mi idemo sa sumnjama, rezervama, kao da su oni samo teret i ništa drugo. Ne, tako ih ne gledamo!, govori biskup za Večernji list.
