Boris Jokić, donedavni prvi čovjek cjelovite kurikularne reforme, gostovao je u Točki na tjedan i odgovarao na pitanja Nataše Božić. Cjelovita kurikularna reforma više ne postoji, ustvrdio je.

Kad ste ponudili ostavku ministru Šustaru, jeste li se nadali smjeni i imenovanjem drugih ljudi?

Naša namjera je bila iskrena, ali mi već dvije godine imamo samo jedan san – drugačiji sustav odgoja i obrazovanja, pluraslitičku i otvorenu zemlju, usmjerenost na učenika. Od početka smo znali da ćemo preživjeti jednu vladu, nismo znači da ćemo “preživjeti” tri vlade. Potrebno je strpljenje elita da prihvate promjene, koje su demokratske i dolaze iz baze. Da se nas pitalo, mi bismo dali još 10 godina ovakvog rada.

Političkim elitama reforma smeta više manje, ona je klijentelistički umrežena i svatko od njih ima svoje interese. Ova je promjena došla odozdo, iz zbornica, s fakulteta. Izabrani smo javnim pozivom, i ljudi iz radne skupine su plaćeni po doprinosu. Ministarstvo ih je podržalo, ali nije odlučivalo. Takvi procesi nisu popularni među onima koji ne žele demokraciju.

Nipošto. Na samoj reformi radilo 60 radnih skupina, izrađeno je 60 dokumenata – od socijalnog razvoja, matematike, konfesionalnih vjeronauka. Radio je širok dijapazon ljudi i nije bilo ni lijeve ni desne orijentacije.

Oni imaju partikularne interese, što su i sami izrekli i to je pošteno. Rekli su da su zadovoljni dovođenjem novih ljudi. Reforma je bila na razmeđi političkog centra. Mislim da bi i njemački CDU i britanski torijevci stali iza te reforme. Ona ide ka razvoju ljudskog potencijala. Na razini srednje škole se promovira i učenje temeljeno na radu, povezuje učenje s tržištem rada, čak i u gimnaziji. Kada govorimo o zdravstvenom i građanskom odgoju, reforma je usmjerena civilnom društvu i građanstvu. Ona je presjek onog što bi ova zemlja mogla biti.

To nije točno.

Sve skupa 2.500 na 55 dokumenata, dakle, 40 po dokumentu. Kako bismo educirali učlitelje organizirali smo predstavljanje, i većina prijedloga je proizašla iz toga.

To nije točno. Ja sam čak i predložio Šustaru da recenzijski postupak održimo nakon rasprava. Znajući u kakvom društvu živimo i radimo, išli smo na tri kruga rasprava. Prvi krug su organizirali konzultanti, među kojima su bili i dekan Katoličko-bogoslovnog fakulteta i Zlatko Hasanbegović, jedan od konzultanata za vjeronauk. Nakon toga bi uslijedila strukturirana stručna rasprava – kako bi svi mogli aplicirati i vidjeti primjedbe, a onda savjetovanje s javnošću, kako bi izmjene bile prihvatljive i za roditelje i djecu.

Izabrani su vaši nasljednici, Dijana Vican i Matko Glunčić. Mogu li oni nastaviti tamo gdje ste stali?

Ja ni o kome ne govorim loše, kao ni itko od ljudi koji su radili na reformi, bez obzira na uvrede. Ne znam mogu li nastaviti, ali reforma na kakvoj smo radili više ne postoji. Cjelovita kurikularna reforma kakva je bila sigurno više ne postoji.

G. Glunčić navodi da je potrebna žestoka revizija određenih stvari. Tvrdi i da nema šanse da prije roka od pet godina dođe do primjene. Je li to kraj reforme?

Prvo, ne znam što bi njegovo povjerenstvo trebalo raditi. Odluke Ministarstva o njegovom imenovanju još nema. Meni bi bilo čudno i opasno da jedno povjerenstvo može anulirati rad stotine ljudi. Tko su te osobe koje to mogu reći? Sto ljudi je radilo na tome i zato cenzorske skupine i neke nadskupine ne bi trebale biti prihvatljive, naročito u obrazovnim susavima, gdje mora biti uključivosti i demokratičnosti.

No, on tvrdi da je pet godina potrebno za provođenje eksperimentalnog programa, da se na ovakvoj reformi u ozbiljnim državama radi i po 20 godina.

Izrada startegije je krenula 2013., dakle, na tom se radi tri i pol godine. Zemlja, po mom mišljenju, nema puno vremena, ne znam za vaše gledatelje i njihovu djecu, što oni misle o tome. Prijedlog koji smo iznjedrili došao je iz škola i fakulteta, to su učitelji djece vaših gledatelja. Hrvatska je u kratkom roku dobila vrijednu programsku osnovu za kakvu bi trebalo 10 godina.

Možete li preciznije reći čiji interes stoji na putu reformi i koliko tu smeta vaša mesijanska uloga zbog koje ste prozivani?

Ja sebe ne doživljavam kao mesiju, ja sam prosječan čovjek, otac dvoje djece, došao sam ovdje na biciklu. Smeta mi što su ljudi iz škola proglašavani provincijalnim učiteljima i što im je poručeno da bi trebali hraniti svinje, to me kao čovjeka vrijeđa. Ne mogu prihvatiti da netko tko ima titulu vrijeđa nekog tko nema. Kad laž postane istina, vrijede druga pravila.

Možete li biti određeniji – s čim ste se susretali da vas je otjeralo?

Nije me ništa otjeralo. Politika nije osigurala normativni okvir da se s programom uđe u škole, nije osiguran novac, omogućen je politički pritisak, dijelovi akademske zajednice ponijeli su se nemoralno i neetički, čak falsificirajući dijelove stručne rasprave.

Mislite li da nekome odgovara da građani iz obrazovanja izlaze nesposobni i neobrazovani?

Političke elite shvaćaju da je obrazovanje važno, ali postoji niska operativna razina zemlje, koja se mora profesionalizirati, kako bi ministarstva i agencije mogle otrpjeti uvođenje ovakve reforme.

Tražili su od vas da se vratite, od predsjednice Republike do zamjenika predsjednika HDZ-a, Milijana Brkića do ministra Predraga Šustara. Hoćete li se vratiti?

Vrlo sam jasno rekao koji su uvjeti za povratak. To su odgovori na pitanja: ide li se u reformu, kada, ima li Hrvatska novac i zakonski okvir za reformu. To je jedino što smo i do sada ispitivali. Gledajte, i ja sam otac, dijete mi ide u školu i zanima me hoće li se ići u eksperimentalnu provedbu ili ne.

Kako kaže g. Glunčić, neće, bar još pet godina.

Ali kad pogledate izjave ministra Šustara, govori se da će se ići. Zastupam stav da ne treba javnosti govoriti nerealne stvari, već davati odgovore temeljem struke i novčanih resursa. Političke elite su neodgovorne. Strategija obrazovanja je nužna za povlačenje novca iz europskih fondova, koje traje do 2023. godine. Ako se Hrvatska ne osloni na strategiju i reformu, neće imati novac. Prijedlozi ove radne skupine nisu idealni, podložni su kritici. Ali dok to ne dođe u školu mi nemamo pravu recenziju kurikuluma, jedina relevantna se događa u školama. Tih 20 godina rasprave je već prošlo, a ovo je njena materijalizacija.

Čak 50.000 ljudi izašlo je na ulice i pokazalo da podupire reformu, kako da to ne znači ništa i da se odlukom političara tome može stati na kraj?

To ukazuje na neodgovornost političara. Kako jedan nastavnik može tražiti odgovornost od učenika ili poslodavac od radnika, ako političar na ovaj način pokazuje neodgovornost, čan ni ne dolazi u Sabor. Što oni misle?

Zašto vi niste došli na skup?

Zato što nisam htio biti mesija, jer to nisam. Htio sam da ti ljudi, koji su radili na reformi, dobiju gratifikaciju i da vide kako su ljudi od njih. Nisam htio prosvjed, već da uspijemo u reformi.

Priznajete da ste bili neuspješni?

Da, u tom dijelu smo neuspješni.

Jeste li prerano odustali?

Moji kolege smatraju da sam prekasno odustao, iz više razloga. Rad nam je i za vrijeme prethodne vlade bio uvelike otežan, bili smo bez podrške. Nije bilo političkih pritisaka i ministar Mornar je na neki način podržavao reformu svim srcem, ali stvarne podrške nije bilo. Od trenutka kad je imenovana Vlada i famozne rečenice da kurikularnu reformu treba zaustaviti radimo u nezgodnim okolnostima.

Jeste li spremni na povratak u slučaju promjene političkih okolnosti, budući da predsjednik SDP-a Zoran Milanović kaže da bi vas zvao nazad?

Ja to ne mogu odbiti sa sigurnošću, ali neću da me imenuje politika. Vratit ću se jedino javnim pozivom, na koji ću se prijaviti, na kojem će se reći što se od kandidata traži. Milanović je u pravu kad kaže da su osigurali okvir, ali obrazovanje im nije bio prioritet, kao ni jednoj vladi u zadnjih 25 godina. Zemlja koja štiti svaki kamen, vodu, a o ljudima ne brine, takvo društvo nema šanse. Možda će doći promjene, ali bez iskorištavanja ljudskih potencijala i obrazovanja nema razvoja.

Prema ovome što govorite, proizlazi da odbijate ponude za ulazak u politiku?

Da. Kao što sam rekao – neću se uključuti u politiku. Ona je časba djelatnost, ali ona je na ovim prostorima sve samo ne to, vrvi neodgovornošću i klijentelizmom. Ljudima se prodaje prošlost kao sadašnjost i budućnost.

Ai to će tako i ostati ako se odgovorni pojedinci ne uključe.

Odgovornost je različita. Svaka blagajnica koja radi nedjeljom, pridonosi ovom društvu, svaki poduzetnik i osoba koja se prijavila na javni poziv za rad na kurikularnoj reformi, pokazuje odgovornost.

I onda politika ima zadnju riječ i stopira sve što oni naprave.

Kao što sam rekao, možda će doći vrijeme kada će političke stranke voditi politike i prestati igrati se kauboja i Indijanaca.

Ne treba li poticati ljude na politički angažman, je li ovo kriva poruka? 50.000 ljudi je stalo iza vas, i vi se povlačite. Kakva je to poruka učenicima?

Ja ne odustajem, ja se borim i danas, ne samo tu s Vama, već svakim izlaskom u javnost. Ako se otvori transparentan javni poziv, uključit ću se, ali u politiku ne želim ulaziti, jer ne mogu funkcionirati u njoj.

Što vam je tako odbojno?

A što je vama primamljivo u hrvatskoj poltici?

Ne može se mijenjati ako se ne uključuju moralniji i etičniji ljudi.

Ne trpim klijentelizam, nebrigu o mladima i potrebitima. I laž. Ne znam kako bih mogao trpjeti laž. Ako u politici ne laže? Gdje je ta odgovornost, integritet? Ljudi koji su izašli na ceste dali su znak da žele druge politike.

Podržali su vas, a vi bježite.

Ako se stvore okolnosti ja ću nastaviti rad, najiskoristiviji sam na način da ovakve procese, bar u nekim njihovim dijelovima, privedem uspješnom završetku. Biste li pristali na mjesto ministra obrazovanja?

Prihvaćam intres medija i ljudi, i možda će zvučati patetično, ali ja sam za ovu zemlju spreman napraviti sve. Tri godine radim na strategiji, pa onda na reformi, radim besplatno i bez naknade. I to radim iz razloga što – možda će zvučati izlizano kao i mnoge stvari u ovoj izlizanoj zemlji – zato što volim ovu zemlju i zato što smatram da se može promijeniti. Možemo toliko bolje. Imamo svu krativnost i poštenje da se možemo složiti. Na bilo koji način sam spreman pomoći, ali u odbacujem politiku u ovom trenutku.

U ovom trenutku?

To kažem u smislu da ne znam gdje ću biti za 10, 15 godina, kao ni vi.

Spominjali ste odlazak iz države, je li to zbog godišnjeg odmora?

Da, u pitanju je godišnji odmor. Kad govorimo o politici, moram reći da imamo puno toga pozitivnog – mladih ljudi, kako iz strukovnih škola, tako i akademika, kreativaca, s ne znam kakvim titulama. Mnogi od njih razmišljaju o napuštanju zemlje, jer ovdje ne vide svoj život i život svoje djece, ne vide razvoj kroz obrazovanje. To su razlozi zašto – i to su iskonski i najprivatniji razlozi, proizlaze iz toga kako smo mi odrastali. Moj prijatelj je automehaničar i on mi govori – trebaš promijeniti obrazovanje. Svi to vide.

Želio bih zahvaliti svima koji su radili, pomogli na bilo koji način, svima onima koji su izašli na ulice, želim im zahvaliti na civiliziranom i kreativnom tonu, što su tražili i pomogli da Hrvatska bude pluralistička, demokratska zemlja, s kojom ćemo se ponositi vani.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.