Gost Novog dana bio je glasnogovornik Domovinske koalicije Miroslav Rožić.

Osobno ste politički putovali u različitim opcijama: bili ste pravaški saborski zastupnik u više mandata, bili ste u HSLS-u, HSS-u pa i na nezavisnoj listi. Što se na tom putu nije promjenilo?

“Uvijek se je mijenjalo. Postoji ta neka fama o prelasku iz stranke u stranku… Iz nekog zlonamjernog razloga jer mi nisu našli nešto drugo, nisam bio umiješan u afere pa su mi to predbacivali. Ja sam kratko vrijeme bio u HSLS-u. Bila je to toliko heterogena politička stranka, koja je prva osnovana u višestranačju i zagovarala se za vraćanje spomenika bana Jelačića na Trg i onda se čovjek jednostavno pridruži tim društvenim kretanjima. Hrvatska je tada bila neprofilirana politička scena. Činjenica koliko je HSLS bio heterogena skupina govori činjenica da ne postoji ni jedna stranka u Hrvatskoj koja nije imala jednog bivšeg HSLS-ovca. A put u HSP-u mogao bi se nazvati potpuno normalnim. Poznati pravaš Antun Gustav Matoš je Ante Starčevića nazvao prvim hrvatskim liberalcem. Tako sam završio u pravašima. U 15 godina sam tri puta bio saborski zastupnik i tada sam se razišao s HSP-om iz jednostavnog razloga: kad sam nakon rata ušao u politiku bio sam već na pragu 40-e i potpuno svjetonazorski formirana osoba i nisam to htio mijenjati kako mijenjaju stranke. Kada bi stranka izdala svoj politički program i svjetonazor onda sam ju napuštao. Stranke se mijenjaju. Nitko ne može reći da su Tuđmanov HDZ, Sanaderov HDZ, Karamarko HDZ i Plenkovićev HDZ isti.”

Je li HDZ skrenuo više u desni centar dolaskom Andreja Plenkovića?

“To je društvena mantra kojom se pokušava srediti temelj za jednu neformalnu veliku koaliciju. Ili formalnu, sve ovisi o rezultatima izbora. To je plan i to je u biti cilj. Žarko Puhovski je za Zlatka Hasanbegovića, kada je ovaj figurirao kao kandidat za predsjednika HDZ-a, cinično rekao da je to “posve legitimno, ali je čudno kako bi musliman bio predsjednik demokršćanske stranke”. Njegov cinizam nisam čuo sada kada je to postao ateist ili agnostik.”

Govori ste da ste ekstremna desnica.

Što je to ekstremna desnica? Po čemu je ekstremna? Meni je jako teško razgovarati o desnici i ljevici na hrvatskom političkom prostoru jer sve rasprave započinju i završavaju u Jasenovcu i Bleiburgu. Ja na to ne pristajem. Stvari su kompleksnije.”

Na političkoj sceni imamo dvije pravaške koalicije. uz Domovinsku, tu je i Pomak, koji su pokrenuli HSP, HČSP i Obiteljska stranka. Kako to da nije došlo do suradnje, ne biste li vi trebali biti svjetonazorski bliski?

“Mi smo pokušali. Naša je ideja bila da zapravo objedinimo sve pravaške i demokršćanske opcije koje postoje i doista smo bili otvoreni za sve. Moj stav je bio da čak i ne moram biti kandidat na izborima, doprinosit ću koliko mogu. Pravaška scena je starija od 150 godina i uvijek se pokušava smanjiti njezin utjecaj. Bio to Khuen-Hedervary, Karađorđevići, boljševici, drug Tito, pa i u modernoj Hrvatskoj tako. Razbijalo su se i usitnjavalo iznutra. Ta strategija je funkcionirala. Uvijek kad nešto razbijate najlakše je ciljati na ljudske sujete. Mi smo odlučili nadići te naše sujete pa i taštine. Sve je to jedan pravaški politički i društveni svjetonazor, ali nažalost neki ne mogu savladati svoje taštine. Misle da je bolje biti prvi u sel, nego zadnji u gradu. Ja tako nikad nisam razmišljao.”

Odnosi pravaša i HDZ-a prolazili su kroz različite faze… Realno, čije birače vi “otimate”? Hoće li, tradicionalno vjerni birači, konzervativci, novom HDZ-ovom vodstvu zamjeriti liberalniji pristup?

“U zadnjih 25 godina odnos pravaša i HDZ-a je bio u dvije varijante. Dugačka varijanta je bila da smo bili oporba. Ja sam odstupio kad se HSP odlučio staviti u poziciju petog ortaka, tihog partnera. Smatrao sam da pravaši moraju biti suparnici HDZ-u jer mi se zapravo natječemo za isto biračko tijelo. U ovom zadnjem sazivu Sabora, koji je ovako neslavno završio pravaši su prvi puta ušli u koaliciju u HDZ-u, to tada nikad nisu bili.

Kada upotrijebite sintagmu HDZ-ovac postoje dvije grupe. Jedno su stranačka birokracija, različite vrste uhljeba, onda stranački dužnosnici, župani, gradonačelnici… Oni su prisiljeni slijediti vođu da bi zadržali svoje sinekure. Drugo su članovi HDZ-a i simpatizeri – oni nemaju sinekure i mislim da su jako puno puta prevareni. Mislim da ovog časa HDZ vodi jedna lošija verzija Sanadera i tipa njegovog liderstva.”

Nakon 13 godina doći će do sučeljavanja dvojice lidera najvećih stranaka. Vi, ali i neke druge opcije prigovorili ste tome.

“Ovo nije kršenje izbornog procesa, zakona. Međutim, mislim da je svakome jasno da se tu radi o izigravanju demokratskih postupaka i fer borbe. Ja bih rekao da se radi o jednoj pripremi društva za prihvaćanje velike koalicije, bila ona u formalnom ili neformalnom smislu. Po meni je to sljedeći korak da se u Hrvatsku uvede neki vid dogovorne demokracije.”

Što će biti u fokusu programa Domovinske koalicije? Gospodarstvo?

“Mi smo duboko uvjereni da u Hrvatskoj postoji puno ozbiljnija kriza od gospodarske, a to je socijalna kriza. Temeljni zadatak svake države je osigurati socijalnu sigurnost vlastitih građana, a ova država ne čini ništa po tom pitanju. Možete biti radnik dobar, raditi na odgovoran način i onda jednog dana, preko noći postati beskućnik, a da država pri tome ne mrdne ni malim prstom. Bitno je ostvarivanje socijalne sigurnosti – da prosječan čovjek može živjeti od prosječne plaće, što je danas u Hrvatskoj nemoguće, a da ne govorim kako je živjeti s  prosječnom mirovinom. Gospodarstvo je samo jedan od elemenata koji doprinose ostvarivanju socijalne sigurnost, ali država ne smije prebacivati odgovornost na poslodavce. Građani danas nemaju povjerenju i nijednu instituciju u državi. Ne vjeruju vojsci, političarima, ministrima… Više ne vjeruju niti Hrvatskoj biskupskoj konferenciji… Kome onda mogu vjerovati.”

Most tvrdi da bez njih nema Vlade. Što im prognozirate?

“Pametan politčar kaže da se nikad ne smijete baviti prognoza. Ne želim se ni ja baviti prognozama, ali kad je Most u pitanju, riječ je o stravično heterogenoj strukturi. Ja ne znam koji su njihovi svjetonazori, ako ih uopće imaju zajedničke. Mislim da ni oni isto ne znaju. Zakačili su se sintagmu da se politika može voditi bez ideologije. To je oksimoron. Politika ideologija je politika bez ideja.”

Koje mjere su po Vama nužne da bi se poboljšala demografska slika? Budući da je u temeljima pravaških vrijednosti tradicionalan i kršćanski svjetonazor, uvijek je zanimljivo čuti stav: biste li mijenjali zakon o pobačaju? Zakon o životnom partnerstvu?

“To je pitanje demokršćanskog svjetonazora koji želimo prigrliti. Ako prigrlite nauk Katoličke crvke ili kršćanski nauk općenito, jasno je kakav je naš stav oko toga. Apsolutno želimo promjene. Krenut ćemu u reviziju odnosa kojima se reguliraju i Obiteljski zakon, zakon o pobačaju i o životnom partnerstvu. Ali to nije demografska politika, neće to puno pomoći. Demografska obnova je nužna, mi smo narod u izumiranju, a to kao da nikoga ne zanima.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.