Ahmet Tuta povučen je s mjesta veleposlanika u RH zato što nije prijavio kako je prije 25 godina završio Gülenovu školu u Turskoj iako je to po zakonu, nakon pokušaja vojnog udara u Turskoj, morao.
Ne znam kome i čemu treba takva senzacija. Ono što mogu reći jest da sam 26. kolovoza otišao u rezidenciju tadašnjeg turskog veleposlanika Ahmeda Tute i pozdravio se s njim i njegovom obitelji s obzirom na to da su za sutradan, 27. kolovoza, imali aviokarte za povratak u Tursku, kazao je za Večernji list Goran Beus Richembergh, predsjednik Udruge hrvatsko-turskog prijateljstva i zastupnik HNS-a u hrvatskom Saboru.
‘Sve je bilo okej. Dogodila se normalna procedura povlačenja veleposlanika iz jedne zemlje. Istina je da im je bilo žao jer su se na pola mandata morali vratiti u Tursku. Zahvalio sam se gospodinu Tuti i njegovoj supruzi Mini Tuti na suradnji i poželio im sretan put’, naglasio je Goran Beus Richembergh.
Beusove riječi potvrdilo je i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova u svom priopćenju u kojem, među ostalim, stoji kako su “u slučaju Veleposlanstva Republike Turske u Republici Hrvatskoj, prema Diplomatskom protokolu uredno notificirani dolasci i odlasci s dužnosti pojedinih članova Misije” te za detalje uputilo na veleposlanstvo Turske.
Izvori iz ministarstva vanjskih poslova Turske u Ankari kazali su Večernjem listu kako je Ahmet Tuta povučen s mjesta veleposlanika zato što nije prijavio kako je prije 25 godina završio Gülenovu školu u Turskoj iako je to po zakonu, nakon pokušaja vojnog udara u Turskoj, morao.
Isto tako, prema njihovim riječima, Tuta više nije na funkciji u državnim službama te živi svoj život i nije uhićen. Iz diplomatskih izvora u Hrvatskoj koji su bili u dobrim odnosima s obitelji Tuta, ali žele ostati anonimni, list je dobio informaciju kako su se 10. rujna čuli s njima telefonski za njihova boravka u Izmiru.
No, za razliku od Tute, dvojica turskih vojnih atašea koji su se, u vrijeme pokušaja vojnog udara, nalazili u Hrvatskoj na poligonu u Rakitju surađujući u sklopu NATO-a, zatražili su politički azil u Hrvatskoj te su se odbili vratiti u Tursku zbog straha od uhićenja.
Prema informacijama kojima raspolaže ministarstvo vanjskih poslova Turske, oni se još uvijek nalaze u Hrvatskoj.
