Gost emisije Novi dan kod Tihomira Ladišića bio je bivši hrvatski veleposlanik u Parizu Mirko Galić.
Počinitelji masakra u Parizu su očito prema ovome što je sada poznato, bili poznati policiji, bili su na ratištima Sirije. Hoće li se otvoriti pitanje sigurnosti i načina na koji se ovakvi događaji mogu prevenirati na koji bi način Francuska (pa i Europa) mogla drugačije reagirati i pokušati spriječiti terotističke napade?
Nisam kompetentan govoriti da li je bilo propusta u funkcioniranju francuskih vlasti, ali ovakve indicije upućuju na to da se još jednom dogodilo da je jedan krug ljudi bio podcijenjen i da se nije uvažila dovoljno opasnost koju oni predstavljaju za poredak, za ljude, za sigurnost, za živote i slobodu. Bilo je takvog slučaja prije otprilike 2 godine u Toulouse-u kad je također jedan od terorista koji je bio evidentiran, uhapšen … ubijen je, tek nakon što je ubio trojicu ljudi u tri pokušaja. Slično se dogodilo nedavno u sinkroniziraciji francuskih i turskih vlasti kada su se francuski državljani vraćali iz Turske. Umjesto da slete u Pariz gdje su bili najavljeni, oni su sletili u Marseilles. Istina to je bilo u istoj zemlji i uhićeni su, ali se moglo dogoditi da pobjegnu. Dakle, pitanja koja Vi postavljate su dobra, ali su za neke druge ljude koji vode te podatke i upoznati su sa sustavom javnog funkcioniranja vlasti u Francuskoj, tako da na to ne mogu sa sigurnošću dobro odgovoriti.
Policajac koji je ubijen bio je 52-godišnjak, muslimanske vjeroispovjesti. Pokazuje li to bezočnost terorizma koji očito ne bira metu?
PROČITAJTE JOŠ
Svaki fanatizam, pa i ovaj vjerski ne poznaje identitete ljudi. Njega zanima simbol. Oni su pucali u simbol države, to je policija. Oni su pucali u simbol države, slobode koju ta država predstavlja – to je novinarstvo, to je jedna redakcija, to je jedan časopis. Čudno je kako su uspjeli probiti dvije linije obrane. Jer Charlie Hebdo je bio čuvan nakon što je bio zapaljen prije 3-4 godine, nakon što su njegovi članovi živjeli pod stalnom prijetnjom i imali stalnu pratnju. (…) Uspjeli su pobiti sve one za koje su smatrali da su krivi za “zločine” koje je Charlie Hebdo počinio, a učinio je zločin što je prenosio karikature proroka Muhameda id danskih novina, što je sam bio kritičan, ali ne samo prema Islamu, nego i prema svim vjerama i svim autoritetima.
“Terorizam više nije apstraktna opasnost”
Što je Charlie Hebdo za Parižane? Je to isključivo časopis koji se bavi vjerskim karikaturama?
Ne. Oni sa istim talentom i sa istim duhom neovisnosti gađaju sve one koji predstavljaju autoritet – politički, policijski, financijski , duhovni… Dakle, njihova je osnovna, polazna pozicija da treba dovoditi u pitanje autoritete. I oni su u tome dosljedni i nitko od francuskih predstavnika u Francuskoj ne podstavlja pitanje njihovog prava na izražavanje takve vrste slobode. Nažalost danas postoje vjerski fanatici koji ne podnose da se njihove svetinje na bilo koji način dovede u pitanje i ne biraju sredstva da se obračunaju sa svima koja ta pitanja postavljaju.
Zašto satira pogađa više od oštre političke novinarske kritike?
Vjerojatno zato što ona nije toliko direktna, a ima jedan preneseni smisao koji pogađa jače nego onaj koji ide direktno. U Hrvatskoj je bilo kritički orijentiranih novina 90.-ih godina i one su prolazile – Novi list je bio kritičan prema vlasti, Globus…ali je samo Feral bio na meti optužbi jer je bio u sebi koncetrirao jedan poseban talent koji je pogađao jače, dalje i dublje od onih kritika koje su etablirane i na koje svaka vlast prešutno pristaje. Charlie Hebdo je imao upravo tu vrstu talenta- da pogodi, da udari, da nasmije i da rasplače, ali se rijetko događalo, kao što se događa, da dolaze reakcije od ovih fanatičnih ekstremnih muslimanskih redova.
Što će se sada događati u francuskoj politici?
Sasvim sigurno da će ovaj događaj promijeniti mnoge stvari. Prvo u percepciji terorizma jer terorizam više nije apstraktna opasnost. Francuska je i do sada bila suočena sa valovima terorizma. Jednom je bomba podmetnuta pod Sinagogu, jednom u metrou, restoranu, u židovskoj četvrti… Ali, te bombe nisu nikada ovako ciljale eminentne ličnosti koje predstavljaju jedan od simbola i vrijednosti zapadnog društva, ne samo Francuske.
Kako će reagirati francuski mediji?
Solidarno. Dovoljno jasno da ne pristaju ni na kakve ucjene terorizma i terorista. kada bi mediji ili kada bi vlast povukla se i kada bi dala pravo teroristima (pravo da ubijaju), onda bi to bio poraz čitave Zapadne civilizacije. Poraz demokracije pred terorom. Mislim da su ovdje u sukobu vrijednosti, a ne samo pojedinih političkih koncepcija ili nekakve religijske fanatizirane svijesti spram nekakve uobičajene etablirane građanske konstrukcije države i vlasti. Očekujem, dakle, da će se vlast i politička vlast mobilizirati. Volio bih i da se hrvatska zainteresirana javnost, prije svega, novinarska, također podigne na noge, jer nikada se nije dogodilo, barem koliko ja pratima, da se na jednom mjestu i istom trenu bude ubijeno desetoro novinara koji su ciljani imenom i prezimenom.
