Međunarodni sud pravde (ICJ) odbacio je tužbe za genocid i Hrvatske i Srbije. Protiv odbacivanja hrvatske tužbe bila su dva suca, dok se odbacivanju srpske tužbe nije protivio nijedan od 17 sudaca. Obrazloženje takve odluke Suda pročitajte u nastavku:
Tijek izricanja presude:
11:53 Sud je odbacio i srpsku tužbu za genocid te pozvao obje strane da nastave suradnju kako bi postavile mir i stabilnost u regiji.
11:49 Sud je zaključio da hrvatske vlasti prije, tijekom i nakon Oluje nisu djelovale s ciljem uništenja srpske skupine, odnosno da nije bilo genocidnih namjera. Genocid podrazumijeva fizičko uništenje grupe, a ne njezino odstranjivanje s određenog područja. Sud nije utvrdio djela koja se mogu okarakterizirati kao genocid tijekom i nakon akcije Oluja. Hrvatska nije odgovorna za genocid!
11:43 Sud zaključuje da Srbija nije dokazala da je politika hrvatske vlasti za cilj imala uništavanje srpske etničke grupe. Nije dokazano niti da je protjerivanje Srba iz Krajine imalo za cilj njihovo uništenje. “Ubojstva Srba na područjima pod zaštitom UN-a za vrijeme Oluje su dokazana”, dodaje Tomka.
11:36 Sud zaključuje da nije mogao utvrditi da je došlo do proizvoljnog granatiranja s ciljem uništenja stanovništva. “Nisu predstavljeni dokazi koji bi potvrdili da su hrvatske vlasti namjerno granatirale dijelove gradove gdje su živjeli Srbi”, kaže Tomka. Sud zaključuje da u slučaju počinjenja ubojstva srpskog stanovništva nije bilo genocida.
11:34 Sud se pozvao na presudu u slučaju Gotovina, gdje stoji da je bilo udruženog zločinačkog pothvata kako bi protjerali srpsko stanovništvo iz Krajine. “Tribunal se oslanjao na standard prekomjernog granatiranja te zaključio da je granatiranje bilo proizvoljno. Žalbeno vijeće se nije složilo s analizom pretresnog vijeća te je bilo mišljenja da se standard od 200 metara ne može proizvoljno primjenjivati”, kazao je Tomka.
11:31 Sud je prešao na obrazloženje i odluku o protutužbi Srbije. Sud smatra da nije bilo namjere da se u potpunosti uništi grupa Srba u Hrvatskoj.
Odbačena hrvatska tužba!
11:28 Hrvatska nije dokazala svoje optužbe da je počinjen genocid i ne proizlazi nikakva odgovornost Srbije prema Konvenciji o genocidu. Hrvatska tužba se u potpunosti odbacuje!
11:25 Protjerivanje iz Vukovara je bio instrument za stvaranje homogene srpske države. Zaključci ICTY-ja kažu da djela u Vukovaru nisu počinjena da se uništi hrvatsko stanovništvo već da ih se natjera da napuste područja da se stvori hogomena srpska država.
11:17 “U istočnoj Slavoniji, zapadnoj Slavoniji i Dalmaciji JNA i srpske trupe počinili su djela koja doprinose biološkom uništenju grupe i uspostavljen je actus reus genocida”, kaže Tomka.
Sud zaključuje da Hrvatska nije dokazala da djela koja su počinili članovi JNA čine actus reus genocida. Sud zaključuje da nije pokazala da su silovanja i seksualna nasilja djela genocida. “Ipak, sud je uvjeren da je na lokalitetima u Slavoniji, Dalmaciji, Kordunu, JNA i srpske snage počinili djela kod kojih je actus reus genocida utvrđen”, dodaje Tomka.
11:07 Govoreći o pojedinačnim svjedočenjima, Tomka kaže da je bilo potrebno utvrditi tko je te izjave davao, tiču li se izjave mišljenja ili činjenica o određenim događajima. Dodaje da je bitno da izjave koje su pojedinci dali pred sudom moraju biti jednake kao i pisane izjave koje su dali te da te izjave moraju biti potpisane od strane samog svjedoka. Važno je, kaže Tomka, i u kojim su okolnostima dane određene izjave.
“Mnoge izjave koje je Hrvatska iznijela su manjkave”
Tomka je naveo neke manjkavosti iz hrvatske tužbe. Tako, kazao je, priloženi su zapisnici policije u kojima su oni sami pisali svjedočenja, ali oni nisu potpisani od nadležne osobe ili a neka su bila potpisana naknadno. Također, dodao je, neke izjave nisu potpisali niti pojedinci koji su ih dali.
Naveo je i da postoje izjave svjedoka koje također nisu potpisane. Objasnio je da se njima ne može dati dokazana težina, osim u onim slučajevima kada su one dodatno potkrepljenje usmenim svjedočenjem ili nekim drugim dokazima.
11:02 Strane su se u svojim tužbama i protutužbama osvrtale na brojnu dokumentaciju, među kojima i na presude generalima Gotovini i Markaču. Tomka je rekao kako druge presude, poput one Gotovini, ne mogu imati presudnu težinu u ovom slučaju. To što netko pojedinačno nije osuđen nije ključno, ali može biti značajno, kazao je.
10:58 Hrvatska treba dokazati postojanje činjenica na kojima zasniva svoju tužbu, kaže Tomka. “Sud mora biti uvjeren da je zločin genocida počinjen, a isti standard se primjenjuje i na dokaze za ta djela”, dodaje i zaključuje da će sud kod tužbi i kontratužbi primjenjivati isti standard.
10:54 Sud smatra da teške mentalne i fizičke ozljede moraju biti takve da doprinose fizičkom, biološkom uništenju grupe kako bi se smatrale genocidom. “Silovanje i ostali oblici seksualnog nasilja čini takva djela”, zaključuje Tomka.
10:48 U ovom predmetu strane se ne slažu o tome što čini dokaz specifične namjere i definicije uništenja grupe.
Počinjenje fizičkih i psiholoških ozljeda, čak i ako ne dovede do uništenja grupe, može se smatrati namjerom da se uništi cijela grupa. Moraju postojati dokazi djela koji su imali takve razmjere da se može zaključiti da za cilj imaju uništenje cijele te grupe ili značajnog dijela te grupe, objašnjava Tomka.
10:45 Ako se ispostavi da je genocid počinjen, sud će nastojati odrediti odgovornost države.
Genocid se definira kao – djelo počinjeno s namjerom da se uništi rasna, etnička ili vjerska grupa, ubijanje članova grupe, nanošenje ozljeda, narušavanja uvjeta života, nametanje mjera smišljenih da se spriječe rođenja te prisilno odvođenje djece iz jedne u drugu grupu, objasnio je Tomka te dodao da genocid ima dva elementa – fizički element i element namjere.
“Događaji iz 1991. i 1992. godine u Hrvatskoj izravno su vezani uz događaje tijekom operacije Oluja”
10:41 Govoreći o prihvatljivosti protutužbe Srbije, Tomka kaže da se ona tiče borbi iz ljeta 1995. godine, tijekom operacije Oluja. U to vrijeme obje države su članice Konvencije. Hrvatska ne spori da kontratužba spada u nadležnost Konvencije.
“Kontratužba je direktno vezana uz tužbu Hrvatske. Pravna osnova za tužbu i kontratužbu je Konvencija o genocidu. Događaji iz 1991. i 1992. godine u Hrvatskoj izravno su vezani uz događaje tijekom operacije Oluja“, kaže Tomka.
10:36 “Nije potrebno da se sud izjasni o pravnom statusu naslijednica SFRJ-a. Ovaj spor spada u djelokrug članka 9. Konvencije o genocidu, sud zaključuje da i djela prije 27. travnja 1992. godine spadaju u njegovu nadležnost”, kazao je Tomka.
10:30 Ključno je razmotriti je li supsidijarnost funkcionirala na način na koji Hrvatska tvrdi, prenosi li se ono što Hrvatska tvrdi s Jugoslavije na Srbiju.
Članak 9. navodi da je nadležnost suda vezana za sporove o tumačenju Konvencije, uključujući i odgovornost države za genocid. Sud napominje da članak 9. generalno govori o odgovornosti države i ne sadrži ograničenja o načinu na koji se ta odgovornost stiče.
“Srbija ne može odgovarati za djela prije 27. travnja 1992. godine”
10:27 “Jugoslavija nije bila obavezna prema Konvenciji sve dok nije postala potpisnica te Konvencije. Sud je 2008. godine utvrdio da je od 27. travnja 1992. godine Jugoslavija imala obavezu prema Konvenciji o genocidu. Djela počinjena prije tog razdoblja se ne mogu smatrati povredom Konvencije, već samo Međunarodnog običajnog prava”, kaže Tomka.
10:23 Povijest nam pokazuje kako je genocid važno kazniti jer je to važno za budućnost, pogledajmo slučaj Drugoga svjetskog rata, ustvrdio je Tomka.
10:21 Povijest pregovaranja o Konvenciji podrazumijeva da se obaveza kažnjavanja odnosi i na buduća djela, ali ne na djela koja su počinjena prije nego što je Konvencija sročena.
10:19 Sud smatra da se Konvencija koja traži od države da nešto spriječi ne može odnositi na događaje koji su se dogodili prije nego što je država postala potpisnica te konvencije.
10:15 “Sud ne može odlučivati o kršenjima koja se ne tiču genocida, čak i ako se tiču zaštite ljudskih prava. Sud u svom obrazloženju traži je li se kršilo međunarodno humanitarno pravo. S obzirom da članak 9. određuje nadležnost samo u odnosu na tumačenje i primjenu Konvencije, uključujući odgovornost države za genocid, nadležnost suda se ne proteže na navode o kršenju Međunarodnog običajnog prava.
Prema tome, kako bi se utvrdilo da sud ima nadležnost u tužbi koju je pokrenula Hrvatska, ona mora pokazati da se spor tiče tumačenja i primjene Konvencije o genocidu. Spor se mora ticati obaveza po samoj Konvenciji”, kazao je Tomka.
U ovom predmetu je suštinski predmet je li Srbija odgovorna za povrede Konvencije o genocidu, dodao je.
10:10 “Od 1990. godine prvo su nastale neke nove države i nastao je oružani sukob. 1002. godine Hrvatska je tražila pomoć UN-a zbog vojnih operacija. U presudi smo prvenstveno razmatrali dopustivost tužbi”, kazao je Peter Tomka.
10:07 Na početku sjednice predsjedavajući sudac iznio je kratku kronologiju cijelog procesa
10:05 Suci su počeli ulaziti u sudnicu. Izricanje presude trebalo bi početi svakog trenutka.
9:55 Uskoro počinje čitanje presude. Očekuje se da će trajati najmanje sat vremena.
Uoči presude obje strane optimistične
Presuda označava kraj procesa koji je pred najvišim UN-ovim sudom 1999. pokrenula Hrvatska tvrdeći da je Srbija počinila genocid nad Hrvatima u oružanoj agresiji od 1991. do 1995. godine.
VEZANE VIJESTI
Uoči izricanja presude obje strane su bile optimistične. Glavna hrvatska pravna zastupnica Vesna Crnić-Grotić kazala je da je na sudu da donese odluku uvažavajući argumente i svoje ranije stavove iz presude u slučaju BIH. Srbijanski pravni tim nada se, pak, da će hrvatska tužba biti odbijena.
