Gost Dnevnika Zorana Šprajca bio je dr. Davor Derenčinović, profesor kaznenog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Jedan od ključnih dijelova haške presude u kojem se odbacuje hrvatska tužba jest da su Hrvati zapravo tužili krivu državu. Maime Savezna republika Jugoslavija postojala je i potpisala Ženevsku konvenciju tek od 27. travnja 1992., a svi najveći zločini na teritoriju Hrvatske dogodili su se prije toga, poput Vukovara i Škabrnje.
Derenčinović smatra da naš pravni tim nije pogriješio.
“To je stotinjak eksperata koji su sudjelovali u sastavljanju tužbe. Mislim da u ovom segmentu nisu pogriješili. Po mom uvjerenju argumentacija suda nije dobra. Svrha konvencije je time dovedena u pitanje pogotovo u državama poput bivše Jugoslavije. Postavlja se pitanje kako zaštiti ljude od najtežih oblika kaznenih djela”.
Derenčinović je komentirao i drugu važnu primjedbu koja se odnosi na nevjerodostojne iskaze, činjenično slabu potkrijepljenost na izjave svjedoka koje su preprične iz druge ili treće ruke.
“Ne bih rekao. Ako pogledate presudu vidjet ćete da 75 posto otpada na hrvatsku tužbu. Naši argumenti su bili ispravni o postojanju obrasca ubijanja diljem Hrvatske. Problem je što se iz tog obrasca nije izvela genocidna namjera.
Srbija se poziva na navode iz presude prema kojima je odlazak srpskog naroda iz područja Krajine posljedica vojne akcije Oluja, a ne poziva srpskog vodstva. To nazivaju “priželjkivanim odlaskom” s hrvatske strane, a ne namjerno organiziran sa srpske.
“Ova teza koju smo i sada mogli čuti o protjerivanja srpskog stanovništva zapravo ne stoji”, rekao je Derenčinović.
“Mislim da se zaista radi o strašnim zločinima koji su počinjeni nad Hrvatima. Hrvatska je bila žrtva agresije i zapravo je sigurno da ova presuda to poglavlje povijesti neće zatvoriti nego ga dodatno otvoriti”, zaključio je Derenčinović.