Goranko Fižulić o žalbama na nagodbu u Agrokoru

Gost Novog dana bio je bivši ministar gospodarstva Goranko Fižulić.

Na postupak nagodbe u Agrokoru Trgovački sud u Zagrebu dobio je 92 žalbe. Izvanredna uprava, putem odvjetnika, odgovorila je samo jednim podneskom. Kako komentirate te žalbe?

“U principu su to vjerovnici koji su nezadovoljni nagodbom, pobrojili su sve ono što su mediji pratili posljednjih 15 mjeseci. Problematizira se sve, od načina na koji je radilo Privremeno vjerovničko vijeće, rad obojice povjerenika, transparentnost njihova rada, roll-up kredit, neformiranje Stalnog vjerovnićkog vijeća, sam proces pisanja nagodbe i, ono po meni najvažnije, način na koji je nagodba izglasana i tko je sudjelovao. Addiko i Raiffeisen banka u svojim žalbama dovode u pitanje uopće matematiku tko je s koliko glasova sudjelovao u odnosu na to koliko privhaćenih tražbina imaju. Daju primjer svog vlastitog glasovanja, problematiziraju glasanje dugih povjerenika.

S druge strane imate obranu koje na 92 žalbe na 2000 stranica odgovara na nekoliko desetaka stranica i to nas upućuje na dvije moguće stvari: da oni koji brane interes dužnika su toliko slabo plaćeni da ne žele trošiti vrijeme, što je teško moguće, i onaj vjerojatniji, da su toliko uvjereni da će Visoki trgovački sud potvrditi nagodbu tako da smatraju da bi odgovaranje na svaku žalbu bilo gubljenje vremena. To je presedan koji se rijetko viđa i oni koji se bave pravom gledaju s podsmijehom. Nešto očito tu ne štima.”

Je li moguće da će se, kao što kaže Vesna Škare Ožbolt, sve ove 92 žalbe voditi u jedinstvenom postupku?

“Ja nisam osoba koja može o tome razgovarati na taj način, ali znam da se ovakav proces pred Visokim trgovačkim sudom do sada nije vodio i da se otvara cijeli niz nepoznanica.

Mi smo u pravnom vakuumu, ali i pod velikom pritiskom – onih u politici koji misle da nešto dobivaju s time – tu prvenstveno mislim na premijera i Vladu – da je nagodba kakva god bila, ovako sklepana, dobra, onih koji su financijski zainteresirani da ona takva ide dalje, i onih koji se tome protive jer nisu dobili ništa, odnosno mrvice.”

Kada i u kojem roku očekujete odluku Suda?

“Vjerujem da će do konca ove godine sve biti gotovo, začudilo bi me da bude prije konca listopada, ali poslije konca godine. Negdje u tom vremenskom razdoblju morali bismo znati što će biti s nagodbom. Ja sam osobno uvjerenja da će biti na tragu sudske odluke u travnju. Znači da s jedne strane Sud neće uzeti svoj štambilj i kazati sve je super, nego će dijelove nagobe dovesti u pitanje kako bi na neki način zaštitio svoj dignitet i pravni poredak, koliko je to moguće.”

Dvije žalbe banaka ste posebno analizirali. Može li doći do bilo kakvog obrata, da se nagodba poništi?

“Ako su pravni zastupnici Addika i Raiffeisena u svojoj argumentaciji u pravu i ako je stvarno glasanje odrađeno kao što oni tvrde, onda će barem biti potrebno izvršiti vještačenje da se utvrdi tko je tu u pravi. Zastupnik Agrokora tvrdi da Raiffeisen nije u pravu, ali uopće ne komentira matematiku koju je iznio Addiko, na koji način je on glasao. Vjerojatno je tu bilo svega i svačega i ne znam kako će se Sud izvući iz situacije bez vještačenja. Ne znam je li Visoki trgovački sud toliko slobodan da bez razmišljanja o mogućim političkim konzekvencama, a samo one postoje, poništi nagodbu ili je vrati na niži sud. Sigurno ima dovoljno slobode da ospori dijelove.”

Uljanik

Uz Agrokor vruća tema je i Uljanik. Ministar gospodarstva Darko Horvat rekao je da je Europskoj komisiji poslan neformalni Plan restrukturiranja.

“Očito da je ovo jako zahtjevan posao za ministra Horvata i rekao je nekoliko kontradikcija koje ne drže vodu. Ne možete imati neslužbenu komunikaciju, a očekivati da druga strana vama odgovara službeno. Problem u Hrvatskoj je da mi svaki problem rješavamo izdvojeno, ne gledajući kako se to može reflektirati na druge stvari. Kada smo kupovali vojne zrakoplove nismo govorili o brodogradnji. Njemačka, Italija i Velika Britanija velikim narudžbama za mornaricu održavaju svoju brodogradnju, spašavaju brodogradnju da ne potone u cijelosti. Isto tako Jadrolinija ima progoram od 23 broda do 2027. koji su se trebali graditi u hrvatskim brodogradilištima, a projekt nije ni započet. Jadrolinija je državni brodar, zahvaljujući Jadroliniji uopće postoji život na otocima i oni mogu imati turizam i mi ćemo morati raditi nove brodove. Zašto se taj posao nije dao hrvatskoj brodogradnji, zašto se kupuju rabljeni brodovi s dalekog istoka? To je posao Vlade, a ne davati jamstva i tražiti navodne strateške partnere jer Končar sigurno nije strateški partner. Barem ne u brodogradnji.”

Što sada?

“Problem je uvijek isti, hrvatska brodogradnja pokušava graditi brodove koji se grade na dalekom istoku, gdje su daleko jeftiniji. U tom segmentu treba tražiti razloge neuspjeha i izgradnje brodova s gubicima. Naravno da to nije posao za državu, da je brodogradnja trebala biti privatizirana, stvarno, ne formalno. Vjerojatno bi našla onda neko svoje mjesto na tržištu.”

Ministar Horvat spominje mogućnost da se radnicima isplate tri plaće. Je li to put u stečaj?

“To je to. Idemo u neku vrstu predstečajne nagodbe. Bitno da odteretimo brodogradnju od radnika, da radnici u tišini odu i onda ćemo nastaviti dalje, brodogradnje neće više biti ili će biti u nekom drugom obliku. Brodogradnja može opstati jedino ako je privatna djelatnost, ali kojoj država daje narudžbe, na modelu koji postoji u svim drugim europskim državama.”