Od sutra na snagu stupa na snagu pravilnik o načinu provođenju rada pod nadzorom doktora medicine bez iskustva. O tome su u današnjoj Točki na tjedan razgovarali Krešimir Luetić, predsjednik Hrvatske liječničke komore i studentica pete godine medicine Ana Smajo.

“Stvarno me hvala strah od toga što će me iduće godine dočekati. Neću biti spremna ući u ordinaciju i biti odgovorna za nečiji život. Puno je bolje imati tih pet mjeseci staža, a ne ući u ordinaciju odmah”, rekla je Ana, koja medicinu studira na zagrebačkom Sveučilištu.

“Pravilnik još čekamo, a zakon je ovo definirao. U tim odredbama ukinut je pripravnički staž. Od neovisnosti je postojao je, trajao je godinu dana, pa je smanjen na pet mjeseci, a sada ga više nema. To su odredbe koje je Hrvatska ispregovarala u pregovorima za ulazak u EU. U poglavlju o zdravstvu obvezali smo se da ćemo ukinuti pripravništvo za generaciju koja je upisala medicinu 2013. godine. To je upravo generacija koja ove godine završava”, rekao je Luetić.

Hrvatska liječnička komora bila je svjesna situacija koja sada nastupa.

“Prije tri godine smo Ministarstvu zdravstva, Nakiću pa Kujundžiću, uputili prijedlog da se staž vrati, da Hrvatska ispregovara u notifikacijskom procesu da se staž vrati, gdje bi svih 27 članica obavijestili o tome da se nešto što je ispregovarano menja. Staž je sjajan, i htjeli smo ga produljiti na 10-12 mjeseci i promijeniti mu sadržaj, kako bi mladog liječnika pripremili na ono što ga čeka”, kaže Luetić.

“U kolima hitne pomoći, turističkim ambulantama i ordinaciji opće medicine oni mogu sada samostalno raditi. Htjeli smo da nekoliko mjeseci svršeni studenti medicine provedu u ovim ordinacijama prije nego počnu samostalno raditi, kako bi doista naučili kako se radi, jer nakon dva mjeseca u kardiohirurškoj neće doista moći raditi sami”, kazao je Luetić.

Situacija koja se sada javlja je takva da liječnici nakon fakulteta mogu doći u komoru i dobiti licencu.

“Idealan je slučaj da svatko dobije svoju željenu specijalizaciju i krene sa specijalističkim usavršavanjem. Pošto se to ne događa, jedan će dio njih raditi u obiteljskoj, i sačekati specijalizaciju”, pojasnio je. 

“U e-savjetovanju su komora, studenti medicine i pojedinci iznijeli brojne primjedbe, a samo neke manje su prihvaćene. Pravilnik nas možda i pozitivno iznenadi, ali mi ga još nismo vidjeli. Pravilnik će omogućiti da jedan period mladi liječnici rade pod nadzorom, dok se ne osjete spremnim da rade pod nadzorom mentora, ali i samostalno, a taj će period trajati od 6 mjeseci do 2 godine”, rekao je Luetić.

“Jedan od strahova koji imamo je da mentorstvo nije dobro definirano. Ni liječnici koji bi trebali biti mentori ne znaju jesu li mentori, kome su mentori. Svi smo neupućeni i ne znamo o čemu se točno radi. Brine nas da se ljudi neće htjeti baviti nama. Pitamo se što ćemo u tih 6 mjeseci naučiti više nego prije u onih 5 mjeseci”, rekla je studentica Ana Smajo.

“Srušilo bi mi se samopouzdanje da se sada nađem u sitiaciji da moram liječiti nekoga, a ne bi mi niti pacijent mogao vjerovati da mu mogu pomoći”, naglasila je Smajo.

Luetić je objasnio da kada se Hrvatska obavezala da će ukinuti staž, obavezala se da će ga inkorporirati u 6. godinu studija medicine.

“Problem je što nešto dobro zamislimo, a u provedbi ne učinimo ništa. Sada je problem pred nama, a nismo uradili predradnje na koje smo se obvezali prije 10 godina. Ideja uvođenja staža u 6. godinu studija je bila tu kako bi se skratio edukacijski proces. Treba inkorporirati sve vještine koje su im potrebne za rad u 6. godinu studija, ali to se nije u dovoljnoj mjeri učinilo. Anketa koja je provedena na završnoj godini medicine pokazala je da je 90% studenata za povratak staža, ili za uvođenje alternative”, objasnio je Luetić.

“Mentorstvo je važan segment specijalizacije. Mentora ima dovoljno, liječnici su to koji imaju neku specijalizaciju. Na papiru kod nas to nije baš inkorporirano. Doktori nisu motivirani da se bave novim kolegom, pa su ovisno o svojoj volji oni angažirani u edukacijskom procesu mladih. mentorstvo se kod nas plaća oko 70-80 kuna mjesečno”, rekao je Luetić.

“Liječništvo je visokoregulirana profesija i hrvatskim zakonom, za razliku od brojnih europskih, podliježe i kaznenom. Lječništvo ne bi smjelo biti ostavljeno na razinu nečijeg osjećaja je li on spreman za samostalan rad ili ne”, dodao je.

Na pitanje smatra li da su ovako povrijeđena i prava pacijenata, Luetić je rekao da ne misli to.

“Pravno ne. Zakon definira tko može dobiti licencu. Pacijent može odbiti liječenje od nekog doktora”, objasnio je.

“Oko godinu dana bi bilo idealno imati praksu, da se makneš od identifikacije studenta i počneš sebe gledati kao mladog doktora. A to je nužno i kako bi se naučilo sve potrebno za rad u struci”, rekla je Ana Smajo.

“Ako bi samo sa specijalizacijom mogli svi raditi, sustav bi se urušio, jer nam u obiteljskoj radi mnogo liječnika bez specijalizacije. Mlade kolege osjećaju nesigurnost pri ulasku u sustav jer ne znaju koja ih regulativa čeka kada izađu s fakulteta. Ne vide sigurnost i perspektivu. Želimo zadržati mlade liječnike, ispregovarali smo i povoljnije stambene kredite, ali ako oni ne vide perspektivu u sustavu, ako stalno mora gledati ima li licentu, nadzire li ga netko… To nema budućnost”, zaključio je Luetić.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter|Facebook | Instagram.