U N1 Studiju uživo gostovao je povjesničar Hrvoje Klasić koji je komentirao nedavne izjave aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kako se rodila s pogrešne strane željezne zavjese.
“Kada su u pitanju predsjednica i njene interpretacije povijesti, gledam na to na dva načina. Kao političarka ona radi odličan posao jer živi u društvu u kojem velikom broju ljudi činjenice i istina nisu bitni. Ona nakon svake svoje izjave, koje nemaju veze s vezom, dobiva podršku. Kao odgovorna političarka i građanin mislim da ona radi veliku štetu,” rekao je Klasić.
VEZANE VIJESTI
Dodao je i sljedeće: “Koji god period da uzmete, mi imamo velikih problema s često pogrešnim interpretacijama koje se ne baziraju na činjenicama i ona u tom smislu radi veliku grešku.”
Potom je pojasnio pojam “željezne zavjese” koji je prvo upotrijebio Winston Churchill.
“Željezna zavjesa nije postojala, treba to pojasniti. To nije zid ili stvarna željezna pruga koja je prolazila nekuda. To je termin koji je Churchill upotrijebio i vrlo ga je dobro definirao. On je rekao kako su se iza željezne zavjese nalazile one države, gradovi i narodi koji su bili u sferi sovjetskoj utjecaja, tj. pod direktnom kontrolom Moskve. Nitko poslije nije davao nove definicije”, kazao je.
“Kada je to Churchill rekao 1946. godine, Jugoslavija je doista bila u sovjetskoj sferi utjecaja. Međutim, od 1948. Jugoslavija više nije pod paskom Moskve”, dodao je Klasić.
Istaknuo je i sljedeće:
“Imam sa sobom CIA-in dokument ‘Yugoslav experiment’ koji pokazuje zašto Jugoslavija nije iza željezne zavjese – ono što se događalo u Jugoslaviji bilo je potpuno drugačije; radilo se o jednoj neovisnoj državi koja je odbacila utjecaj Sovjetskog saveza. Čak i kada gledamo ponašanje Zapada prema Jugoslaviji, možemo vidjeti da se tu nije radilo o željeznoj zavjesi.”
#related-news_0
“Možemo čak ići na neke anegdotalne stvari, Jugoslavija je bila jedina komunistička zemlja koja je nastupala na Euroviziji,” kazao je.
“Možda predsjednica je živjela iza željezne zavjese, možda je imala takav osjećaj u svojoj kući, obitelji, kraju. Nisu problem osjećaji, ali nametati svoje osjećaje i generalizirati jest problem.”
“Je li Hrvatska devedesetih bila demokratska zemlja kada se predsjednik miješao u sve i svašta, kada je zemlja na neki način opljačkana po zakonu, kada su naši sugrađani srpske nacionalnosti koji su ostali ovdje i nisu sudjelovali u ratu, istjerivani iz stanova, s posla i slično?”
“To je pogreška i vodi nas u daljnje podjele, ništa nije crno-bijelo, ni u prošlosti, ni sada,” istaknuo je Klasić.
Komentirao je i slične izjave predsjednice, ne samo najnoviju o željeznoj zavjesi.
“Predsjednica će u Poljskoj ili Jeruzalemu govoriti o žrtvama Holokausta, hvaliti se našim antifašističkim pokretom, ali će u Hrvatskoj dati intervju u novinama koje veličaju ustaštvo. Ona se očito, i doma i vani, obraća onoj javnosti za koju misli da će za nju glasati.”
“Ona ima potrebu da se svidi populaciji kojoj govori i to je za mene skandalozno. Ne da mijenja stavove – ona nema stav. Ako vi radikalno mijenjate stavove, to znači da ga zapravo nemate, a ni da nemate znanje. Paradoksalno je u državi koja se zaklinje u društvo znanja, da znanje postaje najmanje bitna stvar.”
Klasić se osvrnuo i na izjavu predsjednice koja se ticala Pokreta nesvrstanih, da bio nesvrstan netko ili ne, nije bio neutralan.
“Nesvrstani nikada nisu bili neutralni, upravo su to i naglašavali – da biti nesvrstan ne znači biti neutralan, govorili su o miroljubivoj i aktivnoj koegzistenciji. Jugoslavija je bila vrlo prisutna na političkoj sceni, bila je subjekt, igrač.”
“Ako bi se u išta trebalo ugledati trebalo bi se ugledati u to kako se Jugoslavija nakon 1948. godine uspjela nametnuti kao vanjskoplitički igrač. Kao zemlja koja nije bila velika, nema imala velike zalihe zlata, koja je bila siromašna, ona se u jednom trenutku našla na čelu pokreta koji je u jednom trenutku u svom sastavu imao dvije trećina svih zemalja na svijetu.”
Istaknuo je što se propustilo izlaskom iz tog pokreta.
“Mi smo tu puno propustili jer smo devedesetih na to počeli gledati kao na zlo, a radi se o zemljama koje su kada smo ušli bile siromašne ili u problematičnom položaju, ali govorimo o Indiji, Indoneziji, Singapuru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, zemljama koje su u međuvremenu postale utjecanje i bogate. Njihovi ključni ljudi su se, između ostaloga, školovali i ovdje.”
“Mi smo sve to proglasili komunističkim i to je ono što je po meni problem. Proglašavati cijeli jedan period i gledati ga isključivo kroz crnu prizmu je pokušaj da se napravi jedna kolektivna lobotomija,” kazao je Klasić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
