Glas Koncila: "Nečestitanje razotkriva namjere koje mogu biti mnogo opasnije nego što se čini"

"Nakon završenih predsjedničkih izbora, kada je 12. siječnja pobjedu odnio dosadašnji predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, hrvatska je javnost svjedočila svojevrsnu igrokazu vladajućih u kojem je glavna uloga dopala – čestitki. Napetost je do te mjere narasla da je udarna vijest postala čestitka zagrebačkoga nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije novoizabranomu, to jest na novi petogodišnji mandat izabranomu predsjedniku.

Uvođenje kulture nečestitanja ne govori toliko o osobi koja ne čestita ili o osobi kojoj se ne čestita – nego razotkriva namjere koje mogu biti mnogo opasnije nego što se čini, a samim time nisu bezazlene, piše Glas Koncila.
Iz pojedinih medijskih analiza dalo bi se naslutiti da im nije toliko u fokusu bio sadržaj čestitke, nego uopće nadbiskupovo čestitanje u ozračju kada je iz vrha izvršne i zakonodavne vlasti poručeno da se novoizabranomu predsjedniku ne čestita (u pomalo šaljivu bi se duhu moglo zaključiti da je zlonamjernima koji u isti koš stavljaju državnu i crkvenu vlast nadbiskupova čestitka dokaz da je Crkva i dalje potpuno slobodna u svojem pozivu i poslanju).

Na stranu sada igrokazi vladajućih i medija kojima je kao u kakvoj smotri folklora konstanta postala nesnošljivost između predsjednika RH i čelnika zakonodavne i izvršne vlasti. Tu kost ne treba glodati, ali o čestitkama se može reći riječ-dvije.

Naime, pisanje ili izgovaranje čestitke pripada najstarijim retoričkim obrascima. Njihova je zadaća u što kraćoj i svečanijoj formi istaknuti opće mišljenje o onome kojemu se čestita, to jest izgovarati i pisati samo ono s čime se većina slaže (nikako hvaliti do mjere da onima koji ne misle tako pozli). U tom smislu čestitka kao retorička vrsta strogo zabranjuje bilo kakvo isticanje mana onoga kojemu se čestita – upravo suprotno, nužno je izricanje isključivo vrlina. Bez toga dijela čestitka nije čestitka. U dubokoj su zabludi oni koji misle da se čestitanjem veliča osoba kojoj se čestita ili da čestitka govori o tome koliko je čestitar pametan, lijep ili pismen. Ne. Čestitki je osnovni cilj stvaranje ugodnoga ozračja među ljudima, a ako čestitar odluči objaviti čestitku, cilj mu je ugodno ozračje prenijeti na šire društvo.

U skladu s tim uvođenje kulture nečestitanja ne govori toliko o osobi koja ne čestita ili o osobi kojoj se ne čestita – nego razotkriva namjere koje mogu biti mnogo opasnije nego što se čini, a samim time nisu bezazlene: stvoriti loše, toksično ozračje u društvu, uključujući otvaranje prostora za rasplamsavanje zločestoće. Hrvatska je tradicija poznata po čestitanju, a još više po čestitarenju koje je posebno živo u božićno vrijeme (kolenda).

Hrvatska je uvijek bila zemlja iskrenih čestitara, narod koji je tijekom stoljeća očuvalo zajedništvo jer se, rečeno u pavlovskom duhu, radovao s radosnima, a plakao sa zaplakanima. Tko god kulturom nečestitanja pridonosi lošemu društvenomu ozračju, ne radi ni za sebe ni protiv drugoga, nego – protiv dobra naroda.

"Nova kultura nečestitanja daleko od duha hrvatskoga naroda"

Običaj je da se čestitare o Božiću dariva, a u nedavnoj je političkoj komunikaciji uvedena novina da se na neki način nagrađuju oni koji ne čestitaju, a kažnjavaju oni koji čestitaju. Već se i po tome vidi da je nova kultura nečestitanja daleko od duha hrvatskoga naroda.

Ako je kojim slučajem npr. odnos između predsjednika Republike, Vlade i Sabora smišljeno takav kako bi se stekao izvanjski dojam da Hrvatska u bitnim geopolitičkim pitanjima u svim sastavnicama vlasti ne diše jedinstveno, što bi je sutra moglo spasiti ovisno o tome koja velesila u svijetu preuzme dominaciju – tada bi to bila lukavština nad lukavštinama. No cijena je takvoga dugogodišnjega pristupa u djelovanju pripadnika vrha vlasti ipak poticanje toksičnoga ozračja u društvu u kojem se misli da se primjerice mogu s leđa zaskakivati ljudi koji mirno mole na trgovima. Kao da opet nekomu unosnim postaje razdor forsiran po udbaškim metodama, a najvidljiviji je u odnosima između sjevera i juga.

Hrvatska je uvijek bila zemlja iskrenih čestitara, narod koji je tijekom stoljeća očuvalo zajedništvo jer se, rečeno u pavlovskom duhu, radovao s radosnima, a plakao sa zaplakanima. Tko god kulturom nečestitanja pridonosi lošemu društvenomu ozračju, ne radi ni za sebe ni protiv drugoga, nego – protiv dobra naroda", napisali su.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.