Oglas

Edin Zujović

Liječnik vukovarske bolnice za N1: "Nigdje na svijetu plinske gangrene nema, a mi smo to imali"

author
N1 Hrvatska
17. stu. 2025. 21:29
Edin Zujović
N1

Za N1 povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i 34. obljetnice pada Vukovara – grada simbola hrvatske slobode i otpora, s Ivanom Hrstićem govorio je Edin Zujović, doktor koji je dragovoljno iz Zagreba došao u Vukovar tijekom rata.

Oglas

Doktor Edin Zujović krajem se rujna 1991. dragovoljno prijavio i došao iz Zagreba u Vukovar kako bi radio kao voditelj transfuziološke službe u vukovarskoj bolnici.

"Dobrovoljno sam se javio da dođem", rekao je za N1, "Nisam nikada bio prije u Vukovaru" dodavši kako je iz jednoga mirnoga obiteljskog stanja gledao priloge iz Vukovara gdje se nešto strašno dešava: "20. stoljeće, rat protiv naše države, protiv ljudi, protiv naroda koji se već tada počeo spuštati u drugu etažu da bi si spasio živote - u podrume." Nakon toga je došao u Vukovar, kao i brojni drugi. Dok su neki došli kako bi se borili protiv neprijateljske vojske, Zujović je došao - kako bi spašavao živote.

Zujović objašnjava kako je svatko imao svoju ulogu. "Ljudi koji su bili ratnički opredijeljeni radili su svoju zadaću, a mi smo koji smo se odlučili da radimo dalje svoj posao, mi smo radili profesionalno svoj posao, liječili smo ranjenike bez obzira na vjersku, nacionalnu, vojničku pripadnost, i radili smo ga zdušno, bez obzira tko je bio tko po opredjeljenju."

O teškim uvjetima u kojima je radio kaže: "Mi smo morali bez obzira raditi, dali nešto fali, a da ne govorim o lijekovima, antibioticima, nigdje na svijetu plinske gangrene nema, a mi smo to imali. Krv, s kojom se ja bavim (kao transfuziolog), je bila u čovjeku. Ljudi su uvijek bili spremni da daju dio sebe, da daju lijek iz sebe, za adekvatno liječenje. Ranjenici su jednu stvar jako lijepo osjetili, prvo da su dobro zbrinjeni, drugo, da smo mi, medicinsko osoblje i nemedicinsko osoblje bili u simbiozi."

Poručio je kako bi "cijela godina trebala biti godina govorenja, godina podsjećanja, godina punog poštovanja i dostojanstva za sve ljude diljem Hrvatske gdje postoje mnogobrojna stratišta, gdje su ljudi, civili i vojnici stradavali, da se zna vrijednost i ponos tih ljudi, da je iz toga i Domovinskog rata nešto što je ušlo u hrvatsku državu, da bi sljedeća pokoljenja dobila jednu poruku - ne ponovilo se."

Teme

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama