Mate Granić otkrio što ga je Tuđman pitao nakon presudnog sastanka 31. srpnja 1995.

Osim vojne, u pripremi Oluje bila je nužna i diplomatska aktivnost. Kako je to izgledalo mjesecima ususret akcije, za N1 je ispričao jedan od tada najistaknutijih političkih aktera Mate Granić.

Rezolucija 871, Washingtonski sporazum i plan Z4

"Prvi veliki korak učinjen je 1. listopada 1993. godine kada je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju 871 o okupiranim područjima RH gdje su UNPA zone proglašene okupiranim područjima, a Beograd proglašen krivim za etničko čišćenje i za zločine koji su počinjeni u tom vremenu", započeo je Mate Granić.

Ističe da je Rezoluciju 871 1994. donijela Glavna skupština UN-a. Podsjeća i na važnost Washingtonskog sporazuma.

"Rat između Hrvata i Bošnjaka završen je 24 sata od njegovog donošenja. Bez Washtingtonskog sporazuma u takvu operaciju ne bi mogli ući."

Dolazimo do plana Z4.

"Tuđman je prihvatio pregovore, iako nikad u obliku u kojem je predstavljen taj plan ga ne bi prihvatili. Milan Martić, samoprozvani predsjednik Republike Srpske Krajine odbio je 31. siječnja 1995. godine iz ruku američkog veleposlanika Petera Galbraighta uopće preuzeti taj plan na razmatranje. Mi smo znali od tog trenutka, da ako ne bude ozbiljnih pregovora s pobunjenim Srbima u ustavnopravni poredak RH, da ćemo moći izvesti VRO Oluja."

Što je omogućilo da pomognemo Bošnjacima?

No ovo smatra još važnijim.

"Bljesak je pokazao snagu i odlučnost HV-a kada je oslobođena cijela zapadna Slavonija. Uslijedila je Splitska deklaracija na zamolbu predsjednika Turske Demirela da pomognemo Bošnjacima nakon genocida u Srebrenici, čije razmjere u tom trenutku nismo u potpunosti ni znali. Organizirali smo sastanak s Izetbegovićem, no prije toga je moja zadaća bila da pripremim diplomatski, a ministar Šušak vojno za taj sastanak i kasnije vojnu operaciju", prisjeća se bivši ministar vanjskih poslova.

Presudni sastanak

Nastavlja:

"U ime predsjednika sam zamolio Izetbegovića da zatraži od predsjednika Tuđmana pomoć. To plus Splitska deklaracija koja je međunarodnopravni ugovor je omogućilo da Hrvatska vojska legalno i legitimno pomogne BiH, Bošnjacima i spriječi pad Bihaća jer se očekivao puno veći zločin od onoga u Srebrenici. Svi ti elementi motivirali su Tuđmana da sazove sastanak s vojnoredarstvenim vrhom 31. srpnja 1995. i na tom sastanku je načelno odlučio da se ide u VRO"; rekao je.

Otkriva: "Zvao me u pauzi tog sastanka i prvo me pitao kakve će biti međunarodne reakcije - UN-a, NATO-a, SAD-a naših prijatelja i saveznika... Kada sam mu kazao da će, ako bude kratko i brzo, uz naravno intenzivni trud naših diplomatskih misija, proći samo s predsjedničkom izjavom, tada je upitao "Što znači brzo?"

Nakon što sam odgovorio "10-ak dana", dodao je "bit će i kraće", ispričao je Mate Granić.