Sestra iz vukovarske bolnice: "Ne možeš plakati s ranjenicima, uputiš im osmijeh, kažeš da će biti dobro..."

"Ne možeš plakati s ranjenicima, moraš reći da će biti dobro, da će ozdraviti, moraš uputiti jedan lijepi osmijeh, reći da će naš grad biti slobodan i svima je lakše. I njima se izmami osmijeh onda, puno to čovjeku znači", kaže.

Koliko se moglo, toliko se pružilo

Naravno, bilo je jako teško.

"Nije bilo ni hrane, vode, lijekovi, zavoji... rezali smo ih od gaza. Bilo je jako teško. Snalazili smo se svakako. Koliko se moglo, toliko se pružilo", kaže gosppođa Jadranka za razgovoru za N1.

Obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara iz minute u minutu pratimo na OVOM LINKU.