Stručnjakinja za komunikacije Gabrijela Kišiček u Newsnightu je komentirala nastupe hrvatskih političara, u prvom redu premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića.
Iako su sindikalne aktivnosti podosta izražene u posljednje vrijeme, premijer kao da se najbolje snalazi u takvim krizama pa ga se s njima može vidjeti nasmiješenog, srdačnog i pozitivnog u nastupu s novinarima, što inače i nije tako česta pojava.
Predsjednici Sindikata hrvatskih učitelja Sanji Šprem čak se obraćao imenom, što može biti stvar ega ili pristupačnosti, spomenute srdačnosti.
“On se predstavlja kao spasitelj, dolazi kao spasitelj i to je jedan od njegovih način izgradnje ne samo njega kao političara, nego tako gradi i kult ličnosti. Klasično za njega, banalizira probleme, a uzdiže svoje uspjehe”, izjavila je Kišiček pa odmah komentirala jesu li to upute komunikacijskih stručnjaka:
“Mislim da ne. Na taj način podiže i izdiže svoju važnost čak prekomjerno i nepotrebno za jednu demokratsku državu. To je sličnije u autoritarnim režimima. Kao i kod kadroviranja, gdje bi trebao birati jednako sposobne ili sposobnije od sebe. On to ne radi i što to onda govori o njegovim ministrima, ako im on rješava probleme u resoru? Umanjuje im važnost, a svoju uzdiže.”
Ima li i predsjednik Milanović takve karakteristike?
“Na prvu bi se moglo tako činiti jer su njegova izvedba i stil takvi, no mislim da je problematičan onaj koji je nasmijan i dobro raspoložen jer “ispod radara” prolazi ono što se može okarakterizirati kao autoritarnost”, smatra Kišiček i dodaje:
“Obojica su vrlo autentični. Retoričke strategije nisu gradili prema političkim zahtjevima ili političkim oponentima. Jednostavno, one su izraz njihova karaktera i pokazuju kako različiti stilovi mogu doprinijeti jednakoj retoričkoj uvjerljivosti. Uz to, različitim retorikama obraćaju se i različitim publikama.”
Što se njihovih sukoba tiče, stručnjakinja za komunikacije tvrdi da više nisu zabavni ni zanimljivi.
“Toliko puta se taj njihov sukob ponovio da je to postalo tragično. Možemo se ne slagati politički, ali ovo je osobni sukob, sraz dviju taština koji se spušta na toliko osobnu razinu da to postaje, kako sam rekla, tragično. Užasno je to slušati i gledati jer umanjuje dignitet funkcija koje obnašaju i pokazatelj su drugima kako bi trebali komunicirati. Čemu se čuditi kad slušamo parlamentarne rasprave u kojima su uvrede uobičajena pojava”, mišljenja je Kišiček.
Kako premijer uopće može ostati miran kad predsjednik govori o njegovoj obitelji, iako naglašava da nema ništa protiv njih…
“Super je kad nekoga uvrijedite pa kažete da nemate ništa osobno protiv njih, iako ste ih uvrijedili. Mislim da je tu jedini način da se ne reagira ili da se reagira minimalno. Nećete ispasti manje odlučan ili manje siguran političar ako ne odgovorite na svaku prozivku koju čujete, Upravo suprotno”, zaključuje Kišiček.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare