Posjetili smo i izložbu onkoloških pacijentica 'Ja sam snaga', a jedna od njih, Suzana Krstić, s našom je Milom Moralić razgovarala o suočavanju s dijagnozom, preobrazbi organizma koji se bori s bolešću i simbolici kose.
Krstić nam je ispričala kako je u trenutku kad je saznala da ima tešku dijagnozu osjećala kao da se nalazi izvan svog tijela. “Promatrala sam sebe i zbivanja oko sebe”, kaže-
Pred njom je još jedna operacija, a sad je kaže “u fazi dubokog odmora i relaksacije u kojoj bezobrazno uživa”.
“Ja strah nisam imala, on je nestao. Svoju sam bolest, brigu o mom karcinomu dala svojoj onkologinji, a ja sam se posvetila tome da mi tijelo izdrži sve te napore i svom duhu”, kaže Krstić objašnjavajući da se nije željela baviti tuđim strahovima nego sobom. 10 mjeseci je, govori, komunicirala samo sa svojom djecom i telefonski s nekoliko bliskih prijateljica.
Gubitak kose joj nije bio tako strašan kao gubitak trepavica, obrva i noktiju. “Bila sam jako organizirana, sad to više ne želim. Nabavila sam vlasulju, ali mi nakon prve kemoterapije nije otpala, ali moja je kosa umrla. Niz moje je lice visila mrtva kosa, to mi je bilo tužnije nego da sam bez kose. Zamolila sam frizerku da me ošiša, ona me okrenula da se ne gledam i ja nisam vidjela svoju kosu na podu, odmah sam stavila vlasulju i izašla iz salona kao krasno uređena gospođa. Navečer sam skinula vlasulju, jako sam se bojala toga, ali jako mi se dopala žena koju sam vidjela u ogledalu. Tada nisam bila spremna, bila sam silno ranjiva, ali to je bila prva naznaka početka moje transformacije”, govori.
Krstić kaže kako je njeno iskustvo sa sustavom izvanredno i da nikad nije osjetila grešku sustava.
“Neće vas ubiti bolest nego strah od bolesti”, kaže dodajući da ona nije lavica, da se ne bori nego da se prepustila i da je svoje vrijeme iskoristila najbolje moguće za sebe.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!