La Niña se vraća: Čeka li nas ekstremna zima?

Poznato je da La Niña ometa mlaznu struju i globalne vremenske obrasce, čineći njezin povratak značajnim za dugoročne prognoze, piše Severe Weather Europe.

ENSO i globalno vrijeme

La Niña je hladna faza ENSO fenomena, što je skraćenica za “El Niño južna oscilacija.” To je područje Tihog oceana koje povremeno prelazi između toplih i hladnih faza. Obično dolazi do promjene faze svakih 1-3 godine.

Svaka faza (hladna/topla) obično se razvija između kasnog ljeta i jeseni i traje do proljeća. No, neki događaji mogu trajati i do dvije ili tri godine, kao što smo vidjeli u nekim prethodnim zimama.

Hladna ENSO faza naziva se La Niña, a topla faza El Niño. Osim temperatura, jedna od glavnih razlika između faza su obrasci tlaka koje razvijaju, prikazani kao zone visokog (H) i niskog (L) tlaka u Pacifiku.

Tlak iznad tropskog Pacifika niži je tijekom El Niña, s više kiše i oluja u tom području.

Ali tijekom La Niñe, tlak je viši nad tim područjem, stvarajući stabilne uvjete i manje oluja iznad ekvatorijalnog Pacifika. Ove promjene tlaka tijekom vremena se pretvaraju u globalnu cirkulaciju, utječući na sezonsko vrijeme u obje hemisfere.

Obje ENSO faze značajno utječu na tropske padaline, obrasce tlaka i složene veze između oceana i atmosfere. Slika ispod prikazuje cirkulacijski obrazac hladne faze, za koju se prognozira da će utjecati na nadolazeću zimsku sezonu.

Utječući na ovu cirkulaciju, ENSO značajno mijenja obrasce tropskih padalina i tlaka. To utječe na sustav povratne sprege atmosfera-ocean, koji širi utjecaj ENSO-a globalno, oblikujući zimske temperaturne i obrasce snježnih oborina nad Sjevernom Amerikom i drugim regijama.

Trenutno smo u neutralnoj fazi, izlazeći iz slabe La Niñe iz prošle zime. Iako su oceani trenutno mirni, najnovije prognoze pokazuju da se nešto sprema za jesenske i zimske sezone.

Neutralno vremensko razdoblje

Ispod je najnovija anomalija temperature oceana iz NOAA CRW, gdje se vide miješane anomalije u označenom ENSO području. Ovo nije ni prava hladna ni topla faza i pokazuje da je trenutno aktivna potpuno neutralna faza. Također se vidi rijetka hladna “Atlantska Niña” u tropskom Atlantskom području.

Prisutne su anomalije temperature oceana za glavnu ENSO 3.4 regiju. Jasno se potvrđuje neutralnu fazu jer se vrijednosti od travnja kreću samo unutar ±0,2. To je daleko od praga za hladnu (-0,5) ili toplu (+0,5) fazu, koji se mora održavati sezonski.

Aktivnost ispod površine oceana također je važna. Prisutna je anomalija temperature oceana po dubini. Hladni bazen La Niñe još je uvijek vidljiv u središnjem Pacifiku, protežući se do oko 150 m dubine, ali su njegova površinska obilježja erodirana, s toplijim vodama ispod površine u istočnom dijelu.

ENSO potpis nalazi se i u atmosferi, ne samo u oceanu. Obično ga možemo vidjeti u tzv. Walker cirkulaciji – atmosferičnom “krugu” s gibanjem zraka od istoka prema zapadu pri površini ekvatora, i obrnuto u višim slojevima.

Analiza Walkerove cirkulacije pokazuje pojačano spuštanje zraka nad istočnim Pacifikom i uzlazni zrak na zapadu – što upućuje na hladno-neutralni ENSO uzorak u atmosferi.

Na temelju toga, iako ne možemo reći da hladna ENSO faza dominira, uzorak ipak više odgovara hladno-neutralnom stanju. Ovo utječe na sezonsko vrijeme i na specifična područja poput atlantske sezone uragana.

No, najnovije dugoročne prognoze pokazuju pravi povratak La Niñe.

Povratak hladne anomalije ove zime

Najnovije dugoročne prognoze sve više pokazuju hladnu pacifičku anomaliju za zimu 2025./2026. sa svakim novim izračunom. Ovo je iznenađujući pomak, s obzirom na to da je većina prognoza ranije ove godine pokazivala neutralnu fazu, čak i neke naznake El Niña. No čini se da atmosfera igra drugačiju vremensku igru.

Ispod je najnovija prognoza temperature oceana za jesen i ranu zimu prema sjevernoameričkom NMME modelu. Vidi se područje hladnih anomalija nad tropskim Pacifikom, što ukazuje na slabu do umjerenu La Niñu. Takav događaj može imati jasan utjecaj na zimsku atmosferu, piše Severe Weather Europe.

Dugoročne ansambl-prognoze u nastavku prikazuju prognozu za glavnu ENSO regiju. Prosječna prognoza svih izračuna pada unutar hladne faze, s velikim brojem izračuna duboko unutar praga La Niñe. Najslabiji signal dolazi iz ECMWF modela, koji se ipak pomaknuo prema La Niñi od prethodnog izračuna.

No ako pogledamo ECMWF prognozu tlaka za jesen i ranu zimu, vidi se pojačan visoki tlak iznad ENSO regije. Također postoji anomalija niskog tlaka nad Pomorskim kontinentom, što sveukupno upućuje na jaču Walker cirkulaciju i jasan potpis aktivne La Niñe.

Prikazana je i proširena analogna prognoza NOAA PSL za glavnu ENSO regiju. Ona pokazuje visoku vjerojatnost povratka La Niñe tijekom hladne sezone 2025./2026. Također se povećava vjerojatnost novog El Niña u sezoni 2026./2027., što ćemo pažljivo pratiti u narednim mjesecima.

Utjecaj La Niñe na zimu u Sjevernoj Americi

Najčešći učinak hladne ENSO faze (La Niñe) je obično snažan blokirajući sustav visokog tlaka u sjevernom Pacifiku. On preusmjerava polarnu mlaznu struju preko sjevernih Sjedinjenih Država i južne Kanade.

Cirkulacija snažnog visokotlačnog sustava potiče razvoj područja niskog tlaka nad Aljaskom i zapadnom Kanadom. To gura mlaznu struju prema jugu između dva jaka sustava tlaka u sjeverne SAD.

Slika prikazuje preusmjerenje mlazne struje tijekom La Niña zime i vremenske obrasce koji se razvijaju nad SAD-om i Kanadom.

Pomaknuta mlazna struja donosi hladnije temperature i zimske oluje iz polarnih područja prema sjeveru i sjeverozapadu SAD-a. Toplije i sušnije zimsko vrijeme prevladava u južnim saveznim državama.

Može se vidjeti očekivana anomalija visokog tlaka u sjevernom Pacifiku, što pomiče mlaznu struju i pomaže u stvaranju niskog tlaka nad Kanadom i SAD-om.

U Europi se vidi tendencija niskog tlaka nad južnim dijelovima i višeg tlaka na sjeveru. To stvara sjeverni tok nad kontinentom.

Pogledom na analizu temperature iz istih podataka vidi se hladna anomalija ispod mlazne struje u zapadnoj Kanadi i sjeverozapadu SAD-a. Negativne anomalije protežu se preko Srednjeg zapada sve do istočnih država.

Toplije od prosjeka i blage zimske prilike razvijaju se na jugozapadu SAD-a i krajnjem jugu. Glavna zimska dinamika vremenskih sustava obično se razvija između ovih toplih i hladnih anomalija u središnjim i istočnim SAD-ima.

Europa pokazuje hladnu anomaliju kao rezultat jakog sjevernog i istočnog strujanja. Ne treba očekivati da se to dogodi baš svake La Niñe, jer to područje nije pod njezinim izravnim utjecajem kao Sjeverna Amerika. To je vjerojatno posljedica posebno hladne zime ili dvije u skupu analiziranih godina.

Jedina prognoza koja trenutačno pokriva cijelu sezonu zime 2025./2026. je kanadska CanSIPS. Ona također pokazuje razvoj slabe La Niñe i, kao što se vidi, prikazuje hladan bazen nad Kanadom i sjevernim SAD-om, vrlo slično prošlim analizama.

Promjene snježnih oborina

Zbog promjene mlazne struje, La Niña također značajno utječe na potencijal snježnih oborina nad Sjevernom Amerikom, jer sustavi tlaka uzimaju drugačiji put.

Kako je hladniji zrak tijekom La Niña zime pristupačniji sjevernim Sjedinjenim Državama i južnoj Kanadi, to povećava potencijal za snježne oborine ako ima dovoljno vlage.

Može se vidjeti iznadprosječna količina snijega u većem dijelu sjevernih SAD-a i južne Kanade. Najviše snijega obično padne u višim predjelima pacifičkog sjeverozapada. No i u drugim područjima – državama poput Minnesote, Wisconsina, Michigana, New Yorka, Vermonta i sjeverne Pennsylvanije – u takvim zimama ima više snijega.

Južni dijelovi SAD-a obično dobiju manje snijega u takvim zimama jer je mlazna struja više ograničena na sjeverne savezne države. No, budući da se hladni bazen nalazi blizu, u zapadnoj Kanadi, snažni valovi hladnoće i snježne padaline mogu se proširiti daleko prema jugu i zahvatiti cijeli istočni dio SAD-a.

La Niña također ima zimski utjecaj koji prelazi niže atmosferske slojeve i može dosegnuti visoko u stratosferu.

Poveznica s polarnim vrtlogom

Jedan od važnih zimskih faktora je polarni vrtlog. To je pojam koji opisuje zimsku cirkulaciju nad sjevernom (ili južnom) hemisferom, koja se proteže od površinskih slojeva sve do vrha stratosfere.

Povijesno gledano, La Niña zima ima oko 60-75 % šanse za pojavu stratosferskog zagrijavanja (SSW), što znači kolaps polarnog vrtloga. To se događalo u prošlosti, pa i u posljednjim zimama. Slika ispod prikazuje tipičnu učestalost SSW događaja po mjesecima i po ENSO fazi.

Kao što se vidi, La Niña faza ima veću vjerojatnost za izazivanje kolapsa polarnog vrtloga. Također se obično javlja nešto kasnije u sezoni, što smo vidjeli i ove zime. Sveukupno, to znači da La Niña pogoduje slabijem polarnom vrtlogu.

Slab polarni vrtlog stvara poremećen uzorak mlazne struje i snažan vremenski odgovor. Kao rezultat toga, teže zadržava hladan zrak, koji sada lakše može pobjeći iz polarnih područja prema SAD-u ili drugim područjima srednjih geografskih širina.

Dakle, ako želite hladniju i snježniju zimu, najbolja je opcija slab polarni vrtlog. U prirodi, slab polarni vrtlog zapravo znači raspadanje stratosferskog vrtloga, što rezultira izlijevanjem hladnog zraka iz polarnih područja.

Ispod je slika koja prikazuje tipične zimske anomalije tlaka nad sjevernim Pacifikom i Sjevernom Amerikom za svaku ENSO fazu. Treći primjer prikazuje najbolji obrazac tlaka za poremetiti polarni vrtlog tijekom zime i pokrenuti zagrijavanje u stratosferi.

Kao što se vidi, obrazac La Niñe općenito je nešto povoljniji za slabiji polarni vrtlog. To znači da olakšava poremećaje zimskih vremenskih obrazaca, donoseći hladnije vrijeme i snježne padaline Sjedinjenim Državama i Europi.

Ovo je samo jedan od faktora koji trenutačno upućuje na visoki potencijal za slabiju zimsku cirkulaciju zbog La Niñe