Sindrom ukočene osobe je rijedak i vrlo progresivan neurološki poremećaj. Najčešći simptomi su ukočenost i grčevi mišića u tijelu, a s vremenom se stanje može pogoršati pa osobe ne mogu samostalno hodati. Za tretiranje se koriste određeni lijekovi koji sprječavaju ili umanjuju grčeve u mišićima.
Ova bolest je češća kod žena između 30 i 60 godina, a nije točno poznato što je uzrokuje. Sindrom ukočene osobe je prvi puta opisan 1956. godine.
Kako prepoznati sindrom ukočene osobe?
Kao što i samo ime kaže, glavni simptom je ukočenost, odnosno grčevi u mišićima na različitim dijelovima tijela. Prvenstveno se radi o ukočenosti mišića trupa i trbušnih mišića, ali i ruku, nogu i lica, a s vremenom može doći do deformacija posture.
Sama ukočenost može trajati danila ili tjednima, sve dok u razvijenim stanjima bolesti ne počne utjecati na svakodnevicu.
Osim ukočenosti, javlja se i kronična bol, smanjena pokretljivost, nemogućnost hodanja. S vremenom se simptomi pogoršavaju, a na njihovu progresiju utječe i stres, hladno vrijeme, infekcije i razne bolesti.
Može se javiti i osjetljivost na zvukove ili dodir. U nekim slučajevima osoba neće moći stajati ni hodati, a grčevi mogu biti i toliko jaki da dolazi do lomljenja kosti.
Ovaj sindrom se teško dijagnosticira jer je vrlo rijedak i još uvijek nepoznat, pa pacijenti mogu dobiti pogrešnu dijagnozu kao što je dijagnoza multiple skleroze, Parkinsonove bolesti ili neke druge autoimune bolesti.
Što uzrokuje sindrom ukočene osobe?
Sindrom ukočene osobe je jako rijedak i ima ga samo jedna od milijun osoba. Nije poznat točan uzrok ovog stanja, ali znanstvenici vjeruju kako se radi o autoimunom poremećaju. Poznato je samo da bolest utječe na središnji živčani sustav, odnosno na mozak i leđnu moždinu.
Jednako tako, mnogi pacijenti stvaraju antitijela koja napadaju enzim koji se zove dekarboksilaza glutaminske kiseline (GAD) koja stvara neurotransmiter GABA, a koji pomaže u kontroli mišića. Kod osoba s ovim sindromom imunološki sustav pogrešno napada enzim GAD, a rezultat je onda i pogrešna poruka mozga i leđne moždine o kontroli pomicanja mišića.
Osobe koje imaju anemiju, dijabetes, vitiligo ili određene vrste raka imaju i nešto veću šansu od dobivanja ovog sindroma.
Kako se dijagnosticira sindrom ukočene osobe?
Kako bi se postavila prava dijagnoza, potrebno je napraviti niz testova.
Prije svega je potrebno napraviti krvnu pretragu u kojoj se traži prisutnost određena antitijela, druga pretraga je elektromiografija kojom se mjeri električna aktivnost u mišićima i na kraju se radi lumbalna punkcija.
Kako se tretira sindrom ukočene osobe?
Liječenje sindroma ukočene osobe će ovisiti o simptomima i tome koliko utječu na svakodnevni život.
Ne postoji lijek za ovu bolest, već postoje lijekovi koji će ublažiti simptome, a to su razne injekcije antitijela i lijekovi za opuštanje mišića. Inicijalno liječenje se sastoji od uzimanja benzodiazepina ili baklofena.
U nekim slučajevima pomoći može i fizikalna terapija i određene vježbe.
Zaključak
Sindrom ukočene osobe je vrlo progresivna bolest od koje boluje jako mali broj osoba. Glavni simptom je ukočenost mišića u tijelu koja se s vremenom samo može pogoršati. Ne postoji lijek za ovu bolest, već se samo pokušavaju ublažiti simptomi i omogućiti što normalniji život bolesnoj osobi.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!