Stiskanje trbuha, prisilno korištenje vakuma, omalovažanje... Kako preživjeti porod u regiji?

Zastarjele i invazivne metode kao standard u regiji

„Kažu: kad odeš u Betaniju, pozdraviš se sa svojim dostojanstvom. Je li to normalno?“ kaže jedna žena o iskustvu iz novosadskog rodilišta.

Druga majka iz Srbije kaže: „U mom selu više brinu o kravama nego što su liječnici brinuli o meni.“
„Nikad nikome nisam pokazala svoju prvu sliku s bebom jer na njoj izgledam kao poluživ čovjek. U mom kraju bi rekli – kao da sam grobaru s lopate pobjegla“, priča treća.

DW je tijekom proteklih mjeseci razgovarao s više od dvadeset žena. Njihove priče – vrlo slične jedna drugoj – govore o nehumanom postupanju i rutinskoj primjeni zastarjelih i invazivnih metoda koje ubrzavaju porod, ali povećavaju bol i rizik po zdravlje.

„Samo mi je zabio ruku“

„Bilo je toliko intenzivno i agresivno“, prisjeća se Stefani Š. iz Novog Sada, opisavši trenutak nakon što je dobila prvu dozu oksitocina.

„Vrlo brzo sam se otvorila, ali trudovi nisu krenuli jer su me na silu otvorili. Jedan liječnik za drugim me pregledavao, a onda mi je jedan probušio vodenjak – bez upozorenja. Samo mi je zabio ruku.“

Oksitocin se koristi kako bi se pojačale kontrakcije ili potaknuo porod. No, može izazvati toliko jake i učestale kontrakcije da bol postane gotovo neizdrživa, bez dovoljno pauza za odmor.

Bez oksitocina, porod traje duže, ali bolovi su obično podnošljiviji i kontrakcije prirodnije.

„Silili su porod koji nije krenuo“

Nataša S. iz Rume kaže da su joj davali oksitocin, ali kako porod nije napredovao, liječnici su primijenili Kristellerov zahvat – pritisak na trbuh – i zatim vakuumsko izvlačenje bebe.

„Doktorica mi je skakala po trbuhu, spuštala bebu. Imala sam podljeve ispod grudi. Ona viče ’napinji se’, ja to radim naslijepo, pucaju mi kapilare u očima. I onda čujem doktora koji kaže: ’Donesite mi vakuum’.“

Beba je imala otok na glavi, a Nataša se bojala mogućih posljedica, uključujući krvarenje u mozgu i cerebralnu paralizu.

Porod po rasporedu

„Primjena oksitocina često ovisi o organizacijskim razlozima – koliko žena čeka porod“, kaže Jasmina Mihnjak s portala Svijet za nas.

Psihologinja Biljana Stanković navodi da joj je načelnik jednog novosadskog rodilišta rekao kako „nema vremena za prirodni porod“, jer se mora osloboditi prostor za sljedeće žene.

Ginekolog Vladimir Vajs dodaje: „Stimulacija se smije koristiti samo ako postoje jasni medicinski razlozi.“

DW je poslao upite svim rodilištima i Institutu „Batut“. Odgovori su bili puni statističkih nelogičnosti, što ukazuje na nemar u vođenju dokumentacije.

U Loznici, primjerice, navode da se pritisak na trbuh primjenjuje u 90 % poroda – podatak koji je sam načelnik nazvao „šokantnim i brutalnim“.

Bez empatije i objašnjenja

Žene opisuju ponižavanje, izrugivanje i vrijeđanje.

„Takvu količinu bezosjećajnosti nikada nisam doživjela“, kaže Nataša. „Molila sam ih da mi objasne što se događa, a oni su se smijali. Liječnik koji me porodio nije mi rekao ni riječ, bio je nervozan jer su ga probudili.“

Druga svjedočenja govore o osoblju koje se prepucava iznad rodilje ili je vrijeđa („to su razmažene trudnice“).

Izvještaj triju beogradskih odvjetnica iz 2022. godine potvrđuje postojanje verbalnog nasilja: vrijeđanja, psovki i omalovažavanja.

„Kao na traci“

Trećina svih poroda u Srbiji odvija se u četiri najveća rodilišta, dok se manja zatvaraju.

„Zbog tolikog broja poroda, žene su kao na traci“, kaže Mihnjak. „Zato dolazi do ubrzavanja poroda i rutinskih intervencija – sve da se oslobodi stol za sljedeću pacijenticu.“

Ginekolozi priznaju da sustav pati od manjka osoblja i malih plaća, a uprave uglavnom šute. DW je pokušao dobiti izjave od vodećih rodilišta, no gotovo svi su odbili intervju.

„Može, ali se neće“

„Teško je povjerovati da su rodilišta preopterećena“, kaže dr. Vajs. „Problem je inercija – ljudi žele sve obaviti u smjeni i ne trošiti više vremena.“

Vajs je u Pančevu pokrenuo projekt „nemediciniranog poroda“ bez rutinskih intervencija i dokazao da sustav može funkcionirati. No, uprava ga je zaustavila, pa je prešao u privatnu bolnicu.

Rutina jača od prava

Neki liječnici priznaju da „tako rade jer su navikli“.
Odvjetnica Sanja Radivojević iz Beogradskog centra za ljudska prava upozorava da je to kršenje prava pacijentica, uključujući i ustavno pravo na tjelesni integritet.

„Imali smo slučaj žene koja nije pristala na vakuum, ali su to ipak učinili – držalo ju je pet muškaraca“, kaže Radivojević.

Iako se radi o akušerskom nasilju, nijedan slučaj još nije dobio sudski epilog. Postoji bojazan da će predmeti pasti u zastaru.