Za svako mjesto "sezonca" bori se troje nezaposlenih

[caption id="attachment_975782" align="alignnone" width="750"]

Najtraženiji su konobari, kuhari, sobarice i pomoćno kuharsko osoblje, koji uz malo sreće i dobrog rada mogu za sebe izboriti i status “stalnog sezonca”. Takav status stječu ako kontinuirano rade najmanje šest mjeseci kod istog poslodavca i kod njega će raditi (ili su radili) najmanje tri sezone. U tom statusu, za razliku od “običnih” sezonaca, oni imaju pravo nakon šest mjeseci rada imati tri mjeseca punu naknadu od HZZ-a te još tri mjeseca pola naknade uz sufinanciranje doprinosa za produženo mirovinsko osiguranje.

Zanimanja ne nedostaje, iako su plaće zaposlenika u turizmu čak 16 posto niže od državnog prosjeka. Ovisno o kategoriji objekta u kojemu rade, razlikuju se i plaće sezonaca. Tako se sezonski posao sobarice plaća od tri do 4,5 tisuća kuna, konobari imaju od četiri do šest tisuća kuna, dok su obrazovani kuhari plaćeni oko 10 tisuća kuna u dobrim restoranima. “Chefovi” u vrhunskim hotelima imaju menadžerske ugovore koji su višestruko izdašniji, ali zahtijevaju međunarodnu reputaciju i umijeće kuhanja, kažu hotelijeri, piše Slobodna Dalmacija.