Nova recesija, nije to nikakva tajna, kuca nam na vrata. Iako se to ne da nazrijeti prema prizorima turista koji ovih dana šakom i kapom troše na Jadranu, usporavanje gospodarskog rasta Kine, Trumpovi trgovinski ratovi i zastoj u njemačkoj ekonomiji ozbiljno prijete time da uzmu svoj danak
Posljednji put kada je globalna ekonomija zapala u krizu Hrvatskoj je trebalo punih sedam godina da izađe iz nje, piše Slobodna Dalmacija. Sličan scenarij ponovno nam prijeti. Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, prof.dr. Ljubo Jurčić tvrdi da Hrvatska, slično kao i prošli put, uopće nije spremna zauzdati posljedice recesije.
‘Hrvatska ne upravlja svojom ekonomijom, tako da smo ponovno potpuno nespremni za dolazak recesije. Da bismo mogli reagirati na recesiju, morali bismo u svojim rukama imati mehanizme upravljanja vlastitom ekonomijom. Pa kad krene nizbrdo, da možemo upotrijebiti kočnice. Te kočnice, nažalost, nemamo. Jednako tako, kada ima dovoljno goriva, treba dati gas i savladati sve uzbrdice. U godinama rasta mi ni to nismo uspjeli napraviti’, slikovito za Slobodnu Dalmaciju pojašnjava ovaj stručnjak.
Europa se, prema njegovim riječima, snažno razvijala posljednjih godina. A taj su razvoj slijedile zemlje u našem okruženju: Poljska, Mađarska, Srbija, Turska… dvostruko su se brže razvijale od Hrvatske.
‘One su naprosto koristile kočnicu, gas i volan. Kod nas to, nažalost, nije bio slučaj. Nama se sve događa. Kada su svi smanjivali poreze i povećavali javnu potrošnju, naše su vlade činile upravo obrnuto: povećavale su poreze i smanjivale javnu potrošnju’, podsjeća Jurčić.
A kad već država nije spremna za recesiju, kako da se za nju pripreme građani?
‘Ovo je pravo vrijeme za štednju. To je važna odluka u vođenju osobnih financija u doba rasta. Građani bi trebali biti oprezni i oko podizanja novih većih kredita. Prošli su put upravo zbog zaduženja koja nisu mogli otplaćivati brojni građani otišli u blokadu’, ističe Jurčić.
Oni koji potpuno ovise o primanjima na poslu i nemaju baš previše izbora. Ako u krizi ostanu bez zaposlenja, jedino im preostaje da odu van.
No ni tamo, upozorava ovaj ekonomist, neće cvjetati ruže. Jer kada je prošli put ekonomska kriza zahvatila globalnu ekonomiju, posla nije bio ni u inozemstvu. Sve su se zemlje u to doba zatvorile. I svim silama pokušale zaštititi postojeća radna mjesta. A ne otvarati nova.
Stoga je već sada, prema Jurčićevim riječima, potrebno pokušati izgraditi neku alternativu. Ne treba, ističe on, tu biti riječ o nekim velikim projektima.
‘Već i sam vrt, i voće i povrće iz njega, mogu puno značiti. Krize ionako najmanje ugroze seljake. Oni u nekim teškim vremenima možda nemaju novca, ali imaju hrane’, ukazuje Jurčić i zaključuje:
‘Ključ je stvoriti fizičku ili financijsku rezervu za ključne potrebe – troškove hrane i režija – za godinu dana unaprijed. Tko to napravi, recesija mu neće puno naškoditi.’
