Drama u Imotskom

Draško Momirski

Neki Ivan, dvadesetdvogodišnji autoelektričar iz Glavine Donje, došao je u Imotski pomaći prijatelju u garaži, i svoj petnaestak godina stari BMW „tricu“ karavan parkirao uz garažu ostavivši ključ u bravi. Kad je oko deset navečer izašao iz prijateljeve garaže, doživio je šok: njegova automobila nije bilo!

Nikad, hvala bogu, nije bilo dana da je nedostajalo priča za naslovne stranice, pa nije tako bilo ni prošlog tjedna, uoči Svih Svetih: Angela Merkel objavila je povlačenje s vrha CDU-a, Pittsburg je sahranjivao žrtve mahnitog napada na sinagogu, u vatikanskoj ambasadi u Rimu pronađene su ljudske kosti, deseci leševa isplivali su nakon nezapamćenih poplava u Italiji, orkansko nevrijeme poharalo je i Zadar i Šibenik, u Puli su radnici Uljanika opet stupili u štrajk, Sabor je odbio osnivanje novog istražnog povjerenja za Agrokor, premijer Andrej Plenković najavio uspostavu nove Agrokorove vlasničke strukture, u SDP-u je bjesnio frakcijski rat, Milanka Opačić prešla je kod Milana Bandića, a ovaj pak izazvao lijepu nacionalnu aferu oprostivši komunalne dugove zagrebačkim milijunašima.

Pa ipak, ništa od toga nije bilo dovoljno teško za naslovnu stranicu splitske Slobodne Dalmacije. Čak i Dan mrtvih, s uobičajenom ikonografijom lumina, vijenaca i raspetoga Krista, ovaj put je morao ustuknuti s naslovnice. Rotacija je zaustavljena, sve je stalo, svijet je stao kad je imotski dopisnik Slobodne zadihan javio u redakciju senzacionalnu vijest: čovjeku u Imotskom ukralo automobil.
– Ne seri! – otelo se dežurnom uredniku.

Dopisnik iz Imotskog, međutim, nije srao. Neki Ivan, dvadesetdvogodišnji autoelektričar iz Glavine Donje, došao je u Imotski pomaći prijatelju u garaži, i svoj petnaestak godina stari BMW „tricu“ karavan parkirao uz garažu ostavivši ključ u bravi. Kad je oko deset navečer izašao iz prijateljeve garaže, doživio je šok: njegova automobila nije bilo!

– U pičkumaterinu! – otelo se dežurnome u telefon, dok je slobodnom rukom mahao tajnici da odmah nazove glavnog urednika, te javi u rotaciju da zaustave strojeve. – Imaš li još?

Naravno da je uzbuđeni dopisnik iz Imotskog imao još: dovitljivi mladić iz Glavine Donje krađu je odmah prijavio policiji, i već sutradan ujutro iz MUP-a su mu je javili kako je njegov ukradeni automobil neoštećen i prazna spremnika pronađen u tristo pedeset kilometara udaljenom Senju, a lopovi – četiri jedva punoljetna klinca – identificirani i privedeni.

– Čekaj, našli su auto?
– Aha. Samo prazan rezervoar.
– Uau! Jebešmimater ako ovo nije za godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva, Pulitzera i holivudski film po istinitom događaju! – egzaltirano je podvriskivao dežurni, kad mu je slušalicu oteo raščupani neki tip, što je u kišnom mantilu prebačenom preko pidžame banuo u redakciju.
– Slušaj – začuo je onda dopisnik ozbiljan glas glavnog urednika. – Ovo je golemo. Zna li još netko za ovo? Znaju li u dopisništvu Večernjaka?
– Ne zna nitko. Sigurno.
– Odlično, slušaj: nikome ni riječi o ovome. Imaš fotografiju?

Naravno da je dopisnik iz Imotskog imao i fotografiju, i sutradan, na Sve Svete, Slobodna Dalmacija se na trafikama pojavila sa senzacionalnom hrvatskom i svjetskom turboekskluzivom: preko cijele naslovne stranice velika fotografija ozarenog Ivana iz Glavine Donje pored svog živog i zdravog crnog karavana, uz golemi naslov koji je urlao kako su čovjeku ukrali BMW. Gledajući te večeri u štampariji svježe otisnutu naslovnicu, Jadran – Jadran Kapor, naime, zove se glavni urednik Slobodne, ne bi bilo pošteno ne spomenuti mu ime – razmišljao je kako je ovo bolje od seksa. Neki, eto, u novinarstvu odžive cijeli radni staž, a ne dočekaju priču poput ove. Život je možda kurvin sin, život novinara i serijski ubojica – razmišljao je Jadran – ali nekad, samo nekad, sve vrati.
Ukoliko ste cijelu ovu priču sumnjičavo odvrtjeli glavom, jer vaš um odbija vjerovati da bi hrvatske novine – makar i provincijski listić kakav je Slobodna Dalmacija – kao prijelomnu i ekskluzivnu vijest preko cijele naslovne stranice javile kako je tipu iz Glavine Donje ukralo automobil, onda o hrvatskom novinarstvu imate mnogo bolje mišljenje nego ono samo o sebi. O, da: prošle srijede, na Sve Svete 30. listopada, Slobodna Dalmacija je kao udarnu i ekskluzivnu vijest preko cijele naslovne stranice javila kako je tipu iz Glavine Donje ukralo automobil.

Prema statistikama MUP-a u Hrvatskoj se svake godine ukrade više od osam stotina i pedeset automobila, svakoga dana najmanje dva, i hrvatske novine te stvari odavno više ne javljaju uopće, a kamoli na naslovnicama. Obična, svakodnevna krađa kao prijelomna vijest isto je kao da, štajaznam, novine preko cijele naslovne stranice objave kako je jedan nezaposleni branitelj u kladionici u Županji od sedam parova Bundeslige pogodio dva. Po čemu je dakle senzacionalna vijest da je tipu u Imotskom ukralo petnaest godina staru BMW „tricu“? A nije, odmah da vam kažem – i meni je prvo palo na pamet – to što je Imoćaninu ukraden automobil koji nije Mercedes.
Da bi obična krađa automobila bila breaking-news, Ivanu iz Glavine Donje stari su BMW morali ukrasti ili vanzemaljci, ili niški specijalci iz 63. Padobranske brigade srpske vojske. Ili, jasno, sirijski i pakistanski migranti.
Da: Ivanu iz Glavine Donje automobil su ukrali migranti, tri državljanina Sirije i jedan Pakistanac, mladići od osamnaest i devetnaest godina. Klinci nisu napravili nikakvu štetu, priznaje i vlasnik automobila, tek malo zaprljali sjedala i ispraznili spremnik, ostavivši automobil na koncu uz cestu kraj Senja. I to je sve. Niti su ga digli u zrak u centru Senja, niti su se zaletjeli njime u šetače na splitskoj Rivi, niti su u njemu oteli i silovali cijelu žensku juniorsku odbojkašku ekipu županijskog ligaša: samo su ukrali auto i ostavili ga tristo pedeset kilometara dalje.

I vlasniku automobila, razumnijem od cijele redakcije Slobodne Dalmacije, vidljivo je neugodno zbog konstruirane drame, pa napominje „ne treba sad dizati paniku“, – i drugi sugovornik, stariji neki Imoćanin, ponavlja dopisniku kako „ne treba oko toga dizati nikakvu paniku“ – pa ipak je to ispala vijest za cijelu paničnu naslovnu stranicu Slobodne Dalmacije, provincijskog listića što se, eto, udarnički uključio u širenje protumigrantske histerije i serijsku proizvodnju nacionalne panike.

Kako priča dalje ide, to znate iz svakog pojedinačnog povijesnog iskustva. Već u nedjelju ujutro neki su portali javili kako je u Svagušama kraj Imotskog s ceste sletio automobil sa sedam stranih državljana, mještani su potvrdili da je riječ o ilegalnim migrantima u bijegu od policije, društvene mreže upalile su crvenu uzbunu, jedni su iz druge ruke čuli kako su to oni isti što su provalili i uselili u napušteno odmaralište u Igranama kraj Makarske, drugi su iz treće ruke čuli da su to bježeći od hrvatske policije s ceste sletjela ista ona naoružana šestorica tamnoputih migranata koji su na Plitvicama pred ocem silovali trinaestogodišnju djevojčicu – čuli ste za taj mučan slučaj, pregorio je hrvatski Fejs u nedjelju od strašne vijesti koju, razumljivo, „naši mediji nisu htjeli objaviti“ – i u čas je, da skratim, cijela Imotska krajina bila paralizirana od straha. Matere i babe su tjerale djecu u kuću, a ćaće i novinski dopisnici s lovačkim puškama organizirali seoske straže.

Onda je karlovačka policija objavila kako je vijest o brutalnom maslovnom silovanju na Plitvičkim jezerima u potpunosti bolesna izmišljotina. Onda je makarska policija objavila kako su pretražili cijelo napušteno odmaralište u Igranama, i kako nisu pronašli baš ništa i nikoga.

Onda je imotska policija objavila kako je u lakšoj saobraćajnoj nezgodi na državnoj cesti D60 u Svagušama kraj Imotskog u jarak sletio automobil sa sedam stranih turista, i kako nema ozlijeđenih.
Nitko, međutim, nije bio iznenađen. Naše vlasti i policija po diktatu Bruxellesa, i budala bi shvatila, zataškavaju cijelu stvar, a naši šupački mediji objavit će samo kad migranti ukradu auto. Migranti divljaju po Hrvatskoj, pljačkaju, ubijaju i siluju, a naše novine objavit će samo kad nekome tipu iz Glavine Donje ukradu petnaest godina stari BMW „tricu“ karavan i pristojno ga ostave parkiranog uz cestu, ispravnog i neoštećenog.

I onda će to još staviti preko cijele naslovne stranice.