Ima jedan što tvrdi kako ne može biti slučajno da HDZ pobjeđuje upravo u opustošenim krajevima, tamo odakle Hrvati masovno iseljavaju. Ima jedan drugi, što tvrdi kako je to zbog toga što se Hrvati zaposleni u golemoj HDZ-ovoj administrativno-upravnoj državnoj infrastrukturi boje za svoj posao.

Prvi je trenutačni predsjednik HDZ-a, drugi je njegov protukandidat na predstojećim stranačkim izborima.

Bit će to vraški zanimljivi izbori.

Počelo je prije mjesec-dva, kad je vodstvo HDZ-a održalo krizni sastanak s jednom jedinom točkom dnevnog reda: šokantni poraz Kolinde Grabar-Kitarović na predsjedničkim izborima. Već u izbornoj noći bilo je jasno kako je stranka u rasulu, i kako počinje rat za vodeće pozicije. Miro Kovač – nekadašnji diplomat, ministar vanjskih poslova u vladi Tihomira Oreškovića – iste je noći glasno istaknuo kandidaturu za novog šefa stranke, oštro napavši Andreja Plenkovića: „Kolinda Grabar-Kitarović je platila cijenu za politiku HDZ-a. To je poruka HDZ-u, i mi ćemo morati neke stvari promijeniti, to je jasno.“ Plenković je, međutim, za Kolindin poraz imao dosta uvjerljivo objašnjenje: „Očito je došlo do mobilizacije velikog broja lijevih birača, naročito u zapadnim županijama. To je i stvar demografije: tamo gdje HDZ ima bolje rezultate danas živi manje ljudi.“

Svega smo i svačega, eto, u ovih trideset godina čuli od hadezeovaca, svega smo i svačega od njih čuli u posljednje četiri godine, otkako ih vodi Andrej Plenković, ali nikad – ili se barem to ne pamti – tako otvoreno javno preuzimanje odgovornosti za biblijsku pogubu po hrvatsku državu. „Tamo gdje HDZ ima bolje rezultate danas živi manje ljudi“! Čak i iz pera nekog priučenog analitičara, tweeta Jadranke Kosor ili usta kakvog viđenijeg SDP-ovca – kad bi, jasno, među viđenijim SDP-ovcima uopće bilo tako hrabrih – jedna bi takva nedvosmislena optužnica zvučala paušalno i neodgovorno, pače prilično površno za iole ozbiljnu diskusiju. A ova ne samo da je došla od jednog HDZ-ovca, već ju je izgovorio sam predsjednik HDZ-a!

Štoviše, ja se ovog časa ne mogu sjetiti da je poslovično diplomatski odmjeren i europejski suzdržani Andrej Plenković svojim birokratskim metajezikom ikad i o čemu rekao išta tako izravno i precizno, kao što je izravno i precizno ustanovio korelaciju između HDZ-a i hrvatske demografske katastrofe.

„Tamo gdje HDZ ima bolje rezultate danas živi manje ljudi“, mrtav hladan izjavio je Plenković, nedvosmisleno priznajući kako, eto, ne može biti slučajno da HDZ pobjeđuje upravo u opustošenim krajevima, tamo odakle Hrvati masovno iseljavaju. I ako je išta nakon njegove historijske rečenice uopće ostalo nejasno, to je možda još samo pitanje ima li HDZ u tim krajevima bolje rezultate zato što je iz njih odselilo sve što išta vrijedi, zna, može i hoće, ili je sve što išta vrijedi, zna, može i hoće iz tih krajeva odselilo jer HDZ tamo ima bolje rezultate.

Svega smo i svačega, rekoh, čuli od hadezeovaca, ali nikad tako otvoreno javno priznanje krivice. Ili barem ne dok se prije neki dan, na samom službenom početku stranačke izborne kampanje, nije javio njegov glavni protukandidat za predsjednika HDZ-a, Miro Kovač. Program stranačke frakcije duhovita naziva Opcija za promjene, kojim se odlučio suprotstaviti Plenkoviću, Kovač je predstavio na skupu u Slavonskom Brodu, kojemu se odazvalo jedva desetak članova stranke. Je li to zbog toga što, kako ono, „tamo gdje HDZ ima bolje rezultate danas živi manje ljudi“? Kovač je ponudio drugo, još uvjerljivije objašnjenje: „Ljudi su vezani za radna mjesta koja su možda dobili jer su članovi HDZ-a, pa se ne osjećaju se sigurno, i misle da će biti konzekvenci.“

Svega smo i svačega, eto, u ovih trideset godina čuli od hadezeovaca, svega smo i svačega od njih čuli u posljednja dva mjeseca, otkako traje izborna kampanja za novo vodstvo stranke, ali sve otkako je Plenković sam sebe javno izbičevao zbog bijele kuge, ne pamti se tako otvoreno javno preuzimanje odgovornosti za biblijsku pogubu po hrvatsku državu. „Ljudi su vezani za radna mjesta koja su možda dobili jer su članovi HDZ-a“! Čak i iz pera nekog priučenog analitičara, tweeta Jadranke Kosor ili usta Andreja Plenkovića – kad bi, jasno, Andrej Plenković bio toliko mrtav hladan – jedna bi takva nedvosmislena optužnica zvučala paušalno i neodgovorno, pače prilično površno za iole ozbiljnu diskusiju. A ova ne samo da je došla od jednog HDZ-ovca, već ju je izgovorio sam glavni protukandidat za predsjednika HDZ-a!

Štoviše, ja se ovog časa ne mogu sjetiti da je poslovično nediplomatski neodmjereni Miro Kovač, palacajući oko sebe svojim otrovnim jezikom, ikad ikoga na hrvatskoj političkoj sceni pogodio tako izravno i precizno, kao što je izravno i precizno pogodio HDZ, optuživši vlastitu stranku za korupcionizam, klijentelizam, nepotizam, oportunizam i ostale pripadajuće izme.

„Ljudi su vezani za radna mjesta koja su možda dobili jer su članovi HDZ-a, pa se ne osjećaju sigurno“, mrtav hladan izjavio je Kovač, nedvosmisleno priznajući kako, eto, ne može biti slučajno da je u Slavonskom Brodu – u srcu Slavonije, tamo dakle „gdje HDZ ima bolje rezultate“ – na skup glavnog Plenkovićevog protukandidata došlo čak i „manje ljudi“ nego što ih uopće tamo „danas živi“. I ako je išta nakon njegove historijske rečenice uopće ostalo nejasno, to je možda još samo pitanje zapošljava li HDZ u državnim, županijskim i općinskim službama samo kukavne i poslušne ovce, ili se samo kukavne i poslušne ovce upisuju u HDZ.

Jedan, eto, tvrdi kako HDZ pobjeđuje upravo u krajevima odakle Hrvati masovno iseljavaju, a drugi tumači kako HDZ pobjeđuje zato što se Hrvati boje za svoj posao. Jedan otvoreno priznaje kako Hrvati bezglavo bježe iz krajeva gdje pobjeđuje HDZ, pa obećava pobjedu HDZ-a i u onim krajevima odakle ljudi još uvijek nisu pobjegli. Drugi otvoreno priznaje kako HDZ pobjeđuje dijeleći državne službe stranački podobnim članovima, pa svoju pobjedu na stranačkim izborima obećava članovima koji još nisu zaposleni u državnoj upravi.

Bit će to, kažem vam, vraški zanimljivi izbori.

Tko ostane, pričat će.