Dobitnica Porina za životno djelo, drugog Porina u karijeri - prvi je bio za najbolju vokalnu izvedbu prije 19 godina, Zdenka Kovačiček, gostovala je u Pressingu kod Ilije Jandrića.

“Porin mi je bilo baš veliko i ugodno iznenađenje. Nije bilo čovjeka koji nije rekao – već si ga trebala dobiti. Nisam tako razmišljala, ali podsjetili su me na to da sam na sceni od 13. godine, kao i na to da se moglo dogoditi da me više ne bude”, rekla je Zdenka Kovačiček.

Jeste se brinuli da su vas zaboravili kolege i glazbena industrija?

“Nisam, pomalo sam se i navikla na to. Sniman je prije nekog vremena serijal Naši dani, o hrvatskoj glazbenoj sceni, a mene su u tom serijalu potpuno prešutjeli”, kazala je Kovačiček.

Nominacije za glazbene nagrade su vas zaobilazile. Je li to zbog toga što Vas nisu znali žanrovski svrstati?

“Na festivalima sam se rado pojavljivala i tu sam dobivala nagrade. Oni su kod nas nekada bili jako kvalitetni i moja se generacija na njima rado pojavljivala. Naši su me kritičari obilazili – jer me nisu znali smjestiti. Neko sam vrijeme bila u inozemstvu i počela sam pjevati jazz. Nakon toga sam surađivala s rockerima na Boom festivalima, bila sam redovna gošća Telefon blues banda, redovno sam posjećivala Saloon…”, rekla je Kovačiček.

Je li mijenjanje žanrova bio teži put u karijeri?

“Jest, ali nisam ga sama sebi krojira, odabrala. To se dogodilo instinktivno. Iz inozemstva sam se vratila s predzanjem soula, jazza i shvatila sam da mi to leži. Htjela sam pokazati što sam to naučila i mnogi su me zato pozivali na suradnje. Jedan od njih bio je Igor Savin, s elektronikom, pa u Klik temi, s Telefon blues bandom, pa u Ljubljani, gdje sam ja svo vrijeme improvizirala…”, rekla je Kovačiček.

Ne volite kompromise u glazbi.

“Nisam ništa radila iz nekog razloga. Moji razlozi nisu bili promotivni, materijalni, meni se javljala želja napraviti nešto novo, nešto što netko još do sada nije.

Kod mene je bilo praznina tijekom 60 godina rada, kada se događalo da ne znam što ću sutra kupiti za jelo. No to nije bilo tako strašno. Pitala sam se povremeno što bih mogla učiniti da izdam neki album, jer takvi albumi, koji su bili ispred vremena, avangardni, neprodajni, nekomercijalni – njih nitko nije htio financirati. Zato sam nekoliko puta sama financirala takve projekte. Nije mi žao, čak sam htjela reći – isplatilo se, ali ne, nije se financijski isplatilo. Isplatilo se jer sam dobila zadovoljstvo, jer su neke stvari otkrivane sada, nakon 40. godina. To mi je na neki način produžilo i karijeru, a i život”, rekla je referencirajući se na obradu njene pjesme od strane benda Nipple people.

Ja sam pjevač trenutka

“Izgleda da u sebi nosim neku potrebu, da volim trenutke – ja sam pjevač trenutka. Volim susresti nekoga tko ima istu ideju, viziju kao i ja i s kim to mogu sprovesti u djelo, ne znajući hoće li to biti uspješno ili ne. Ta naša elektra nije bila zapažena, album Frka je bio totalni fijasko, bio je nezapažen, jer ga nisu promovirali, jer nisu znali hoće li to netko kupiti – nitko nije znao hoće li na tome zaraditi. No danas je vrijeme za takve stvari, za drugačije tekstove, ideje”, rekla je Kovačiček.

Izdali ste album Konstatacije jedne mačke, nakon 17 godina.

“Nisam imala osjećaj da je prošlo toliko godina, izdali smo The best off, Zlatnu kolekciju… Nitko mi nije ponudio neki interesantan materijal. Nisam nigdje naišla na neku kemiju, a toliko je godina brzo prošlo. Onda se pojavio Marko Tomasović, nakon mog koncerta u Lisinskom i rekao – Imam blues za tebe. Nazvali smo ga Jutarnja frka, pjevala sam ga na Zagrebačkom festivalu i mislim da je to bio dobar mamac. Mnogi su se tu prepoznali, to me je zanimalo”, rekla je Kovačiček.

Kritike na album su dobre i u regiji.

“Na albumu su i tri dueta. To je interesantno i publici, htjela sam se drugačije izraziti, da ne bude sve u istom stilu. Nije bilo važno da su oni već popularni, slavni, nego oni koji su mi imponirali. Na prvom mjestu Remi, sa svojim ženskim stavovima, Gobac, koji ima karizmu, te Matija Cvek, mladi, odličan pjevač”, rekla je Kovačiček.

Zašto ste rekli da je izdavanje albuma bio hrabar potez?

“Nikada nisam bila toliko samouvjerena. Uporno sam izdavala neprodajne, nekomercijalne albume… Možda je jedan od razloga bio taj što sam mislila da me publika, kritičari neće prihvatiti, da im se neće dopasti moderni izraz, repanje”, kazala je Kovačiček.

Kako ste proživjeli pandemiju?

“Pazila sam se, a sada sam se i cijepila. Godinu dana se nije nastupalo, nismo se puno družili – to mi je najteže palo. I ja i bend smo se čuvali, ali evo, godina je prošla, krenuli smo ispočetka, imamo nove nastupe, odsvirali smo Lisinski atrij, u smanjenom obliku…

Tužno je vidjeti kada je par sjedala prazno, pa tu i tamo netko. Navikla sam gledati pune dvorane, no i u ovim polupraznim dvoranama osjeti se dobra energija. Ljudi su se zaželjeli svega”, kazala je Kovačiček.

Potres Vas je jako uzdrmao?

“Toliko me je uplašio da sam noćima padala s kreveta, sanjala sam potres… Strah me je, toga najviše. Danas sam prolazila kroz grad i vidim da se mnogo radi, a nadam se da će se vremenom sve srediti”, rekla je Kovačiček.

Na lokalnim izborima bili ste na listi stranke Milana Bandića.

“Ponudili su me da me kandidiraju za gradsku skupštinu. To je važna institucija u kojoj se rješavaju i važna pitanja u kulturi i glazbi. Da sam slučajno došla u skupštinu, zauzela bih se za svoju branšu. Samo Bandićeva stranka mi je to ponudila. Dok je Bandić bio živ, dobro smo surađivali. On je imao osjećaj za kulturu i glazbenike”, rekla je Kovačiček.

Kako gledate na pobjedu stranke Možemo na izborima?

“To je uvjerljiva pobjeda, znači da su građani željeli pobjedu i uvijek ću se priključiti onome što nas čeka. Neću biti protivnik, čestitam im i bit ću uz njih. Nadam se da će uspjeti popraviti sve, no svjedoci smo da su svi koji su dolazili na vlast puno obećavali, ali promjene je teško napraviti”, kazala je Kovačiček.

Kako Vam se čine premijer i predsjednik i njihova prepucavanja?

“Izgleda da i oni vole malo šoubiznis, vole biti na sceni. A kada netko počne, drugi nastavi, ne može ostaviti da bude isprovociran…”, kazala je Kovačiček.