Nema sumnje da su društvene mreže olakšale rad humanitarnim i neprofitnim organizacijama. No pitanje je služe li online kampanje svojoj svrsi ili pak samo skupljaju lajkove? Brojke kažu da su uspješne, čak 64% korisnika društvenih mreža doniralo je u zadnjih godinu dana 600-ak kuna nekoj humanitarnoj inicijativi upravo putem društvenih platformi.

Da je osoba s kompjuterom mnogo moćnija od osobe s oružjem uvjereni su stručnjaci okupljeni na seminaru za online kampanje za društveno dobro u New Yorku kojeg je pokrenula organizacija Ujedinjeni narodi. Uoči seminara predstavljeni su rezultati ankete portala Mashable prema kojima 51% ispitanih za kampanje i inicijative za opće dobro prvo čuje na društvenim mrežama, a njih 46% se najčešće informira o takvim akcijama putem društvenih platformi, što je puno veći postotak od televizije i usmene predaje.

Korisnici LinkedIn-a su oni s najviše osjećaja za humanitarno – njih je čak 70% doniralo tijekom ove godine. Najmanje doniraju korisnici Facebooka, a Twitter je u zlatnoj sredini. S obzirom na prosječnu dob korisnika određenih društvenih mreža te kako financijska sigurnost u prosjeku dolazi s godinama, ove činjenice ne iznenađuju – na LinkedInu su osobe starije od 35, a na Facebooku mlađi od 30.

Nije u šoldima sve

Naravno, nije u šoldima sve. Pomoći se može i na druge načine, a ne samo doniranjem novaca. Možemo volontirati, prikupiti staru odjeću, pomoći hranom, a ponekad je dovoljno i proširiti vijesti o nekim inicijativama kako bi se ljude informiralo. Skoro 43% korisnika društvenih mreža posvetilo je više do 10 sati tijekom ove godine informirajući se o raznim neprofitnim akcijama. Također, nedavni primjer osvještavanja javnosti o bolesti ALS i koliko-toliko zabavan izazov polijevanja vodom svjedoči o popularnosti ovakvih akcija.

No ove pozitivne brojke ne odnose se samo na daleku Ameriku. U svibnju ove godine kada su regiju preplavile strašne poplave, na Twitteru se vrlo brzo pojavila aplikacija za donacije, koristio se #Balkanfloods, kao i web poplave.hr preko kojeg se jednostavno moglo vidjeti koja su područja najugroženija te koje su potrepštine hitne i u nestašici.