Amerikanka Kristen Podulka iz prve je ruke iskusila kako Danci odgajaju svoju djecu. Razlike su velike. Već u ranoj dobi njihovi su mališani integrirani u društvo kroz sustav dnevne skrbi na kakvoj bi im pozavidjela svaka majka sa Balkana.
Danska je u nekoliko navrata imenovana zemljom sa najsretnijim narodom na svijetu. Jamačno da tom uspjehu pridonosi i način na koji Danci svoju djecu odgajaju da budu odgovorni ljudi, uključeni u ovo uspješno društvo.
1. Rano odvajanje djeteta od majke
Kristen se preselila u Dansku, a, osim stana, njezina joj je agentica osigurala i dnevnu skrb za sina, koji u to vrijeme nije bio stariji od 2 godine. Dok bi ona radila kod kuće, mališan bi bio zbrinut. Amerikanka je odbila takvu ponudu, što je izazvalo čuđenje kod Dankinje. Njezin argument za rano odvajanje od djeteta glasio je ovako:
PROČITAJTE JOŠ
”U zrakoplovima posada uvijek daje upute majkama kako, u slučaju prisilnog slijetanja ili opasnosti, prvo sebi na usta stave masku sa kisikom, a tek onda djetetu. Prvo majka mora biti sposobna slobodno disati, kako bi to isto mogla osigurati i svojem djetetu.”
U Danskoj majke koje odluče djecu od najranije dobi poslati na cjelodnevnu skrb ne osuđuju, već, dapače, potiču da tako postupaju. Istovremeno, država svim mogućim sredstvima sufinancira predškolski odgoj djece.
2. Nema straha od padova
Umijesto “Pazi, past ćeš!” Danci preferiraju “Pokušaj ponovno!”. Ukratko, u Danskoj ne postoji pristup odgoju koji je baziran na strahu od neuspjeha, kaže Podulka za Time.
3. Nema kompliciranja oko hrane
Svaki dan nešto drugo za ručak? Neće jedno hoće drugo? To u Danskoj ne postoji. U toj Skandinavskoj zemlji klinci jedu zdravu hranu, nesumnjivo, ali nekakav pretjeran izbor oko toga što će im mama taj dan pripremiti nemaju. Gotovo uvijek isto. Malo povrća, malo mesa, malo voća. I svi jedu slično, bez prigovora.
4. Zna se kada je posao gotov
Točno u 16 sati svi se uredi u Danskoj isprazne. Nitko ne ostaje prekovremeno. Ljudi sa posla odlaze u vrtiće i škole po svoju djecu. Odlaze doma, gdje zajedno pripremaju večeru. Osjećaja grižnje savjesti da, ukoliko si kući otišao istog trena kada je isteklo tvojih 8 radnih sati, nema.
