Ljude intrigiraju optičke iluzije već tisućama godina.
Rimljani su primjerice radili 3D mozaike svojih kuća, Grci su voljeli manipulirati perspektivama tijekom gradnje predivnih vila, a jednom od za sada najstarijih otkrivenih optičkih iluzija stvorene su čak u paleoletiku, kada se u kamenu ucrtavalo životinje koje liče na dvije različite životinje, ovisno o oku promatrača.
Optičke iluzije počivaju na igri bojama, veličinom, svjetlom, oblikom i perspektivom ‘gledatelja’, što uzrokuje ‘nered’ u našem mozgu. U “Novoj knjizi optičkih iluzija” Georg Georg Rüschemeyer objašnjava ove pojave.
Mnogo toga se može krivo “prevesti” na putu od očiju do mozga, iako oni inače jako skladno funkcioniraju. Oči skupljaju informacije iz vanjskog svijeta, a mozak ih prevađa u određeni kontekst, i spaja ih u nešto smisleno. Primjerice, vidite crvenu boju na semaforu kod ceste koju želite prijeći, no mozak je ‘naučio’ prevesti vam to u “Nije dobar trenutak za prijeći cestu”.
No, ponekad su i oči i mozak zbunjeni, dakle ne mogu informacije prevesti u nešto smisleno, a upravo to nam rade optičke iluzije. Evo primjera:
Iluzije s bojama
Ista boja može izgledati potpuno drugačije ako se nalazi na različitim pozadinama, a dovoljno je i da je jedan dio boja samo drugačije razmješten, kako bi ga mozak preveo kao “poremećaj” u pravilnom obliku.
Iluzije s dimenzijama
S ovakvim se iluzijama ponekad ukrašavaju ulice gradova, kako bi pješaci mislili da će “pasti u rupu na cesti” ili da “stoje na zgradi”. Ovdje vidite kako jedan crtež 2D verziju rupe čini u 3D verziju.
Iluzije s oblikom i crtežima
Ovaj je slon samo jedan od crteža koji je postao viralan, zahvaljujući ljudima koji su podijeljeni – neki vide “normalan” broj nogu, a drugi vide i do dvostruko više! Nedovoljno jasna granica očima zbunjuje nam mozak.