Pojam zapovjednog roditeljstva posebno je bio popularan 2000-ih godina, no danas ovaj stil odgoja intrigira sve više roditelja.
“Kao i većina ekstremnih oblika roditeljstva, zapovjedno roditeljstvo usredotočuje se na jedan aspekt odgoja djeteta, a to je upravljanje lošim ponašanjem. Potiče kontrolu roditelja nad djecom i korištenje svih raspoloživih sredstava. Ignorira činjenicu da su djeca ljudska bića sa svojim vlastitim mislima, sklonostima, željama i emocijama”, pojašnjava za Parade psihologinja Jessica Stern.
Kaže da je cilj ovog roditeljstva ostvariti zacrtani cilj bez obzira na sve.
“Zapovjedno roditeljstvo je prvotno predložio dr. Phil kao strategiju suočavanja s neželjenim ponašanjem djece. Mentalitet zapovjednog roditeljstva je ‘učiniti sve što je potrebno’, ‘nikad se ne povlačiti’ i natjerati djecu da promijene svoje ponašanje ‘bilo kojim sredstvima'”, govori Stern.
Temeljni koncept je pražnjenje djetetove sobe. Odnosno, dijete u sobi može imati osnovne stvari, a sve ostalo mora “zaraditi” dobrim ponašanjem, prenosi Klix.ba.
“Taj stil karakterizira stroga kontrola i strogo provođenje pravila s jasnim očekivanjima. Roditelj izvlači sve iz dječje sobe, uzima sve što djeca vole i u čemu uživaju. U sobi mogu ostati samo madrac, prekrivač i jastuk”, tvrdi Stern.
Početkom 1900-ih, John Watson savjetovao je roditelje da potiču neovisnost kod male djece ovako: “Nikada ih nemojte grliti i ljubiti, nikada im ne dopustite da vam sjede u krilu. Ako morate, poljubite ih jednom u čelo kad kažu laku noć. Rukujte se s njima ujutro.” Danas to baš i nije preporučena praksa odgoja za modernu generaciju.
“Desetljeća istraživanja u području razvoja djeteta pokazala su da je Watson bio potpuno u krivu. Djeca trebaju društvenu interakciju – uključujući i dodir – za sve, od zdravog fizičkog rasta do dobrih socijalnih vještina”, objašnjava dr. Stern.
Kada je riječ o prednostima zapovjednog roditeljstva, izdvajaju se tri stvari: konstantne nagrade i kazne podrazumijevaju razumijevanje očekivanja, postavljaju se granice i osigurava struktura te se kroz disciplinu razvija odgovornost. Međutim, nedostataka je puno više.
“Djeca koja su odgojena u ovakvom okruženju možda će osjećati da im nije dopušteno napraviti greške ili se slobodno izražavati, što može negativno utjecati na njihov osjećaj sebe i njihovu sposobnost stvaranja zdravih odnosa”, objašnjava savjetnica Michelle Giordano.
Ovakav stil može smanjiti samopouzdanje, izazvati probleme mentalnog zdravlja, ne razvija emocionalne vještine i odražava dinamiku izgrađenu na moći.
“Ovaj tip roditeljstva modelira uporabu moći za kontrolu druge osobe, nanosi emocionalnu bol drugima, uči rješavanju sukoba kroz silu umjesto pregovaranja te žrtvuje dobre odnose kako biste dobili ono što želite. Nemojte se iznenaditi ako vaše dijete imitira ponašanje koje doživljava od vas – s braćom, sestrama i vršnjacima u školi”, upozorila je Stern.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!