Unatoč tome da je uvreda o tome kako se "trebaju vratiti u kuhinju", jedna od najčešćih koju žene dobivaju, kada pokušaju ostvariti upravo tu karijeru, suočavaju se s nizom problema i kulturom hipermaskulinteta.

Tijekom užurbane smjene za ručak, kada su profesionalnu kuharicu Sally Abe zamolili da zamijeni svog muškog kolegu koji je kuhao odležani goveđi file, njegova reakcija je bila to da joj je izlio tavu vrelog ulja na ruku, piše sky news.

“On je tvrdio da je to bila nezgoda, što je nešto što su svi u kuhinji znali da je laž”, napisala je Abe u svojim memoarima “Ženi je mjesto u kuhinji”.

Memoari pružaju uvid u to kako je biti žena u profesionalnim kuhinjama u kojima dominiraju muškarci. Riječ je o poslu sa 16-satnim radnim danom, rijetkim pauzama za WC i hranu, te radnom kulturom u kojoj se praktički podrazumijeva da ćeš raditi fizički bolestan.

Knjiga također daje određene odgovore na to zašto je samo 17% profesionalnih kuhara žena, a samo 8% restorana s Michelinovim zvjezdicama vode žene.

“Toksično radno okruženje”

“Mislim da je to prilično šokantno za ljude koji nemaju pojma što je ugostiteljstvo”, rekla je Abe za Money. “Da ste nekome rekli da od…e u običnom uredu, dobili biste otkaz. Ali to je normalan vid komunikacije u kuhinji”, dodaje.

Napad koji je doživila od kolege bio je rijedak trenutak kada su psihičke uvrede prerasle u fizičke.

#related-news_0

“Mislim da je on bio stvarno grozno ljudsko biće i srećom ne susrećete previše takvih”, govori Abe.

No ono što je prečesto prepreka s kojom se žene susreću radeći u profesionalnim kuhinjama je vrijeđanje.

“Nije bilo pravog objašnjenja zašto. Bila sam jedina žena koja je radila u jednom od najboljih restorana u cijeloj Velikoj Britaniji i bila sam okružena muškarcima: bilo je hipermuževno i super brzo “ napisala je u svojoj knjizi komentirajući degradirajuće nadimke s kojima su joj se muški kolege obraćali.

“Seksizam je gotovo očekivan”

TV kuharica Judy Joo, koja je suvlasnica popularnog restorana Seoul Bird u Londonu prije kuharske karijere je radila u financijama te je pohađala strojarsku školu. Prema njoj te industrije kojima dominiraju muškarci su je pripremile za ono što dolazi.

“Tijekom mog stažiranja u Bell Laboratories, prvog sam dana pitala gdje je ženski WC, i nitko nije znao. Morala sam prošetati do druge zgrade da ga nađem” rekla je Moneyu.

Seksizam u svijetu kulinarstva je “gotovo očekivan”, kaže ona, i kao rezultat toga, “nevjerojatno je frustrirajući i omalovažavajući”.

“Ponekad vas to ne pogodi kasnije, a onda postanete ljuti, poželjevši da ste u tom trenutku reagirali drugačije. Ljudi imaju tendenciju prospitivati sposobnosti žena, dok se muškarci, osobito bijeli muškarci, ne suočavaju s istim nadzorom nad svojim iskustvom ili vještinama.

Gdje su sve žene?

Dipna Anand rođena je i odrasla u kuhinji – njezin djed otvorio je svoj prvi restoran Brilliant u glavnom gradu Kenije, Nairobiju, 1950-ih. Trenutno sa svojim ocem vodi Brilliant u Southallu, za koji je čak i Kralj rekao da mu je omiljeni restoran za pojesti curry.

“Odrasla sam iza pulta, pokušavajući biti korisna dok su moji roditelji vodili restoran”, kaže ona.

#related-news_1

“Brat i ja bismo slagali limenke ispod pulta i čekali da kupci odu da odemo pospremiti stolove.”

Odmalena je znala da želi biti profesionalna kuharica.

“Moja obitelj bi me pitala što ću raditi, a ja bih rekla da želim biti kuharica, ali oni bi rekli: “Zar ne želiš biti liječnik, ili odvjetnik, ili računovođa? U mojoj kulturi to se nije smatralo ispravnim”, kaže ona.

Kad je tek ušla u branšu, kaže, bila je “šokirana” koliko je muškaraca bilo: “Gdje su sve žene?”, pitala se Anand.

Navodi kako je jedina razlika između nje i njenih muških kolega to što joj ponekad treba pomoć “u nošenju sanduka s lukom ili masalom.”

Kaže da tradicionalne rodne uloge još uvijek utječu na profesionalne kuhinje, osobito u azijskoj zajednici. Problemi su dugo radno vrijeme, rad vikendom i kasno noćno smetnje koje se događaju kada se kao žena moraš vraćati kući ako smjena traje do kasno u noć.

“Čak i danas, kada je riječ o ravnoteži obiteljskog i poslovnog života, žene imaju više odgovornosti i teško im je birati između karijere i obitelji”, kaže ona.

Prisiljavanje na rad na slasticama

Počevši kao asistentica glavnim kuharima u kuhinjama hotela St Pancras Renaissance, Neuza Leal je napredovala do uloge glavne kuharice u dva restorana u Londonu.

Ona kaže da su kuharice često prisiljene raditi u odjelima slastica i salata, “kako bi pobjegle od vrućine”.

“Oni ne misle da ste dovoljno jaki, a vi im onda želite dokazati da su u krivu”, kaže ona.

Na početku njezine karijere stariji kolega joj je rekao: “Morati ćeš raditi puno više od većine ljudi u kuhinji. Tomu je zato jer si žena, crnkinja i jer si mlada.”

#related-news_2

Čak i sada kad je starija, “ljudi neće pretpostaviti da sam glavni kuhar – uvijek idu muškom kolegi koji je blizu mene”, govori dodavši kako ljudi traže da razgovaraju s njenim mužem a ne s njom.

Problemi izvan kuhinje

Za Anyu Delport, problemi u industriji protežu se izvan kuhinjskih vrata. 34-godišnjakinja iz Južne Afrike osnovala je Interlude, restoran s Michelinovom zvjezdicom u West Sussexu, sa svojim suprugom, koji je glavni kuhar.

“Jedna od najčešćih stvari s kojima sam se suočila je da kupci drugačije reagiraju na mene jer sam žena”, kaže ona za Money.

“Bilo je trenutaka kada sam morala poslati određene članove osoblja za stol jer sam smatrala da će gosti imati bolje iskustvo.”

Povremeno su kupci tražili da razgovaraju s njezinim suprugom, umjesto s njom.

Nedavno joj je otkaz dala slastičarka koji se preselila kako bi bila bliže svom suprugu: “Mislim da društvo ponekad misli da je karijera žene u vezi ona koju treba žrtvovati.”

Ali ona se i dalje nada da se stvari mijenjaju i da će se više žena pojaviti u industriji.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.

#related-news_3

#related-news_4